Društvo

Barski Tito dobio dom u Mrkojevićima

Pedesetjednogodišnji Avdija Beširović, zvani “barski Tito” iz mrkojevićkog naselja Sveti Ivan, dolazeću zimu će dočekati u novom domu, zahvaljujući humanim komšijama i mnogobrojnim donatorima, koji su pritekli u pomoć, što finansijski, što kroz rad, kako bi  ovom čovjeku bez ikakvog primanja obezbijedili pristojnije i bolje uslove za život.

Novi Titov dom
Novi Titov dom

Beširović je do sada  živio u kamp-prikolici, bez kupatila i drugih osnovnih sadržaja za život dostojan čovjeka. Zahvaljujući gestu humanih ljudi, za njega  su došli bolji dani, pišu Dnevne novine.

Prema priči inicijatora ove akcije Meha Muratovića, glavnog imama Islamske zajednice za Bokokotorski zaliv i Budvu, Beširović je iz dana u dan sve lošijeg zdravlja zbog uslova u kojima živi. Zajedno sa komšijama, Muratović je došao na ideju da pomogne komšiji makar da ima pristojan krov nad glavom. I uspjeli su, kaže on, i to u veoma kratkom roku da ideju pretvori u djelo.

“Sve je počelo nedavno kada nam se požalio naš Tito da ovu zimu neće moći prezimiti jer mu je počela prokišnjavati prikolica i da je u njoj postalo sve hladnije. Odmah se odazvao naš komšija Elvis Hadžibulić i ponudio montažnu kućicu, a nakon toga su i ostali komšije dali svoj doprinos, od placa do radne snage”, pojašnjava Muratović i dodaje da tokom akcije nijedan cent nije dat izvođaču radova niti prevoznicima nego je sve urađeno zahvaljujući  barskim privrednicima Kalamperoviću, Đuroviću, Rašketiću, Brkanoviću i mnogim drugim.

Ostalo je, kaže imam Muratović, još da se uradi priključak za struju i mokri čvor, tako da će ovih dana uputiti zahtjev barskoj lokalnoj upravi za pomoć od koje očekuje pomoć, ali i od svojih Barana za nabavku pokućstva.

“Dužni smo svi da pomognemo onima kojima je pomoć potrebna. Ovakvih akcija je potrebno više, s obzirom da smo mi veoma human narod. I naše svete knjige, bez obzira kojoj vjeri pripadamo to nam stavljaju kao zadatak”, ističe ovaj vjerski čovjek vrijedan pohvale.

Veoma srećan i ganut dobročinstvom svojih komšija, posebno imama Muratovića koji je svoju ideju sproveo u djelo, “barski Tito” kaže da ima osjećaj kao da se ponovo rodio, a svoj novi naziva “vilom”.

“Dobio sam svoju vilu u kojoj ću se ugrijati i prespavati kao čovjek”, kaže kroz suze Tito i pruža ruke ka nebu blagosloveći sve one koji su mu pomogli i koji su mu i do sada pomagali da preživi jer nema nikakvih primanja, a zbog bolesti može samo da obavlja lakše poslove. Ali, kako kažu njegove komšije, nikad se nije žalio da pritekne u pommoć kome je god trebalo i to mu je svuda otvaralo vrata.

Iako je živio u lošim uslovima bez struje i kupatila, uvijek je bio uredan, pravi Tito, kroz šalu kažu njegovi komšije, u što smo se i sami uvjerili.

U njegovoj prikolici zatekli smo mali, ali veoma uredan kutak u koji je stao samo krevet i fioka sa uredno složenom garderobom i mali stočić na kojem su lijekovi, čaša za vodu, mala šerpa i dva tanjira sa kašikama. Slična slika je i ispred prikolice. Njegov dnevni boravak na otvorenom. Stari trosjed, fotelja, sto sa stolicama i nasloženi najlon kojim, kako kaže, pokriva namještaj kada je kiša. Tu je i nekoliko bijelih kanti u kojima je voda za piće i za ostale potrebe, a u starom frižideru drži cipele koje je dobio od komšija.

U novom domu, pored tople sobe, barski Tito želi da ima televizor jer, kako kaže, duge su zimske noći. Možda ovu njegovu jedinu preostalu želju čuju gradski oci, pa mu pomognu da dobije struju, a za ostalo ima svoje humane komšije …

 

Send this to a friend