Društvo

Stazama kolašinskih partizana, da se zlo nikada ne ponovi

Više od 120 učesnika “Partizanskog marša Bjelasica 1942” prešlo je planinu Bjelasicu i spustili su se u Lubnice, kako bi se obilježilo 75 godina od stradanja 42 partizana, od kojih je 33 bilo iz Kolašina. Na čelu kolone maratonaca hodao je Gojko Vlahović, predsjednik UBNOR-a Kolašina, koji je tvorac ove manifestacije i najstariji učesnik marša sa 88 godina. On je bio i svjedok tih strašnih stradanja. Pored njega, stopama partizana išli su planinari Kolašina i Berana, vojska Crne Gore, pripadnici policije, crveni krst, novinari, pišu Dnevne novine.

Maratoncima je relativno lijep zimski dan išao na ruku. U pohod preko planine Bjelasice, krenulo se negdje oko 8:00 h iz centra Kolašina, zatim Jezerine, pa najteži dio puta uspon prema vrhu Bjelasice. Jedini odmor, pod čeličnim vodstvom Vlahovića, bio je nakon savlađivanja Bjelasice gdje je čekala čajna kuhinja i gdje su se partizani današnjice malo okrijepili i odmorili, a zatim nastavili prema Lubnicama.

Od samog početka marša i prelaska planine, svi učesnici su saglasni da je priprema terena za prolazak i sama organizacija svega što je pratilo marš, bila iznad svih očekivanja, ali su takođe bili i svjesni, kako kažu, da Vlahović ništa ne prepušta slučaju već da je sve detaljno isplanirao i o svakom pojedincu vodio računa.

Kolonu je pratilo nekoliko motornih sanki, ukoliko neko ne bude mogao preći cijelu dionicu, a takođe za svaki slučaj bili su angažovani i ljekari.

Svakim korakom marša maratonci su zbijali i šale, doduše da ih slučajno ne čuje Vlahović šapućući uz smijeh Bjelasica nam lako pade, no sad spuštanje do Lubnica biće malo rizično, da nas gdje koji potomak “bradonja” opet ne sačeka.

U maršu su učestvovale i djevojke, pa kako su kazale Zehra Balić i Ivona Jočić iz bjelopoljskog planinarskog kluba, jako su zadovoljne ovim maršom.

Nijesmo umorne, staze i uostalom cijela maršruta, bila je dobro pripremljena, a i ta vojna logistika nije izostala. Inače smo planinari i očekivali smo prvu pauzu u domu na Bjelasici, ali nas je čajna kuhinja čekala nakon 10 km na Jelovici. U svakom slučaju, ovo je zaista nevjerovatna priča i čast nam je što smo bile učesnice marša” kazale su Bjelopoljke.

Ulazak kolone maratonaca u Lubnice, na čelu sa Gojkom, je bila veličanstvena slika, koja se pretapala sa sjećanjima tog 24. januara 1942. godine. Tako se korakom i kilometrima preko Bjelasice najbolje osjetilo i sačuvalo ono što se desilo prije 75 godina.

Polaganje vijenca

Nakon polaganja vijenaca na spomen obilježje poginulim partizanima, skup je otvorio govorom u ime opštinskog udruženja UBNORa Kolašin Dragan Vujisić, podsjetivši na ta strašna stradanja.

Danas se navršava 75 godina pogibije partizana u Lubnicama, a samo četiri dana poslije poraza partizana u Kraljskim barama kod Kolašina. Kolašinski partizani su na ovom mjestu doživjeli pravu katastrofu. Bataljon je takođe doživio pravu omoru pri prelasku preko planine Bjelasice na kojoj je vladalo užasno nevrijeme sa temperaturom 30 ispod nule. Izmrcvareno ljudstvo stiglo je u Gornja sela. Na desnoj obali Lima na Polici, bila je još jedna partizanska četa. Čim je Đurišić čuo za dolazak partizana naredio je i napad i to na partizane u gornjim selima 24. januara u 6:00 h. U tom napadu su trebali da učestvuju četnici iz beranskog sreza i četa Ljuba Minića iz Kolašina, kao i četnici iz Ravne rijeke bjelopoljskog sreza. Đurišić je angažovao oko 750 četnika, kojima je podijeljena italijanska municija i velika količina ručnih bombi“, kazao je on.

Vujisić je u svom govoru opisao krvavi četnički pir tog zlokobnog 24. januara.

Partizani su saznali za ovaj plan Đurišića pa su poslali kurira sa naredbom da se 23. uveče pregazi rijeka Lim, zaposjednu Vrujišta i udare četnicima u leđa. Sticajem ratnih okolnosti, kurir je na Policu stigao tek 24. januara. U noći između 23. i 24. januara, četnici su pod komandom Đurišića opkolili beranske partizane u Gornjim selima, kojima su otvarači na puškama od velike hladnoće zamrzli, pa iste nijesu bile upotrebljive, a četnici su do upotrebe po savjetu oficira zatvarače držali pod pazuh. Dva italijanska aviona bacila su nekoliko bombi na Lubnice, Glavace i Kurikuće, pred sam dolazak četnika. Veći dio beranskih partizana uspio je da se probije, prema Bjelasici, većina njih je u tom probijanju promrzla, dok su se rovački i gornjomorački partizani našli u okruženju, gdje su ih četnici potiskivali prema Lubnicama. Bila je to bezizlazna situacija. Četnici su ih tu pozvali na predaju, uz obećanje da im se ništa neće desiti, no partizanima bio je i posljednji dan života.

Antifašistička borba na prvom mjestu

Nama danas u Crnoj Gori ostaje veliki broj ovakvih i sličnih primjera iz kojih treba izvlačiti iskustva sa naše trnovite i bogate istorije. Treba se sjećati kako to činimo, ali treba neprestano promišljati. Jedno od ključnih istorijskih promišljanja je da zlo građanskog rata nema premca i da mu se treba na istorijskim raskršćima suprotstavljati odlučno, narodnom snagom, iskustvom i mudrošću” poručio je u svom govoru Vujisić.

Predsjednik beranske Opštine Dragoslav Šćekić poslao je juče sa ovog mjesta jasnu poruku:

Posebno mi je drago što smo danas prevazišli razlike i odali poštu stradalim borcima. Obaveza nam je da nam je antifašistička borba na prvom mjetu, jer fašizam nije donio sreću nikome. Nesmijemo dozvoliti da da nas politika i ideologija više dijele, jer naša crnogorska sreća zna biti vrlo teška. Vodimo računa jedni o drugima, cijeneći našu prošlost i to što je neko dao život za naše danas i naše sjutra” poručio je on.

Među maratoncima bio je i predsjednik kolašinskog DPS Milosav Bato Bulatović.

Nakon umjetničkog programa, maratonci i gosti, među kojima i potomci poginulih partizana, nastavili su druženje uz bogatu trpezu i neizbježni čuveni vojnički pasulj. Dirnuti partizanskim pjesmama, zapjevali su i oni ,,U ime svi nas, ranog mraza, gdje niko nije ostao imun na strofe …, l kroz vene nam protiče krv partizana i kažem vam šta dobro znam, računajte na nas”

Send this to a friend