Grad

Izložba i svadba: Neobičan projekat Sergeja Balovina u Kotoru

Ovo dvoje mladih ljudi su se sreli u Kini, i vrlo brzoi počeli su da žive zajedno nalazeći da dijele ne samo srodna međusobna osjećanja, već i neke druge, jednako značajne vrijednosti. Naime, u središtu životne strategiji Balovina, još od ranih umjetničkih dana stoji ideja „života bez novca“, zapravo obezbjeđivanja egzistencije zasnovanog na principu „razmjene dobara“ bez posredovanja novca. Sve što mu je neophodno za život – putovanja, boravak, hrana, odjeća i slično – Balovin je obezbjeđivao tako što je, u razmjenu, davao svoje umjetničke radove, najčešće portrete. Nakon susreta, i njegova životna saputnica, po struci gastronom, prihvatila je ovu ideologiju, i njihovo zajedništvo imaće i formalno „krunisanje“, upravo u nedjelju u Dukley Art Centru.

U svijetu u kojem je praktično sve zasnovano na novcu, na „napretku“ na bazi bezočne trke za profitom, kojoj se ne vidi kraj, ovaj njihov egzistencijalni i umjetnički kredo, može da zazvuči i naivno, pomalo romantičarski i utopijski, ali, svejedno, i opominjuće.

Uključujući i ironično parodijski odnos prema kič ikonografiji i rasipničkom sadržaju uobičajenih građanskih svadbi, veoma naglašen u vizuelnom dijelu izložbe. U svakom slučaju, u ovom zanimljivom projektu, moguće je vidjeti i jednu od varijanti stapanja umjetnosti i života, tako često provjeravanu u mnogim idejama u umjetničkoj tgradiciji za posljednjih vijek i po!

O projektu umjetnik piše:

„Ovaj projekat je nije samo logični nastavak istorije života bez novca. U njemu je akumulirano ono što sam saznao tokom mojih putovanja. I Klaudija, moja izabranica, dijeli moja gledišta. Zato nas dvoje i jesmo zajedno. Dakle, mi govorimo o raskoši ka kojoj mnogi teže. Mnogi teže ali je nikada ne dostižu. I samo u posebnim danima, za vrijeme posebnih praznika mogu sebi da je priušte. A svadba je, naravno, takav dan. Zacijelo, najraskošniji praznik. Ali, svejedno, ova raskoš je izvještačena. Ljudi oblikuju dekoracije neumjesno prikrivajući na taj način svoje siromaštvo. Na praznovanje se bacaju ogromni novci, kako bi se demonstriralo bogatstvo porodice, a zapravo taj novac, koji se troši za jedan dan –predstavlja dugogodišnju ušteđevinu. I prije toga dana, i poslije njega ljudi su svejedno živjeli u bijedi. Ili, kao minimum, svakako ne u toj raskoši. I ovo siromaštvo ipak se jasno ocrtava, ono je vidljivo, ne može da se sakrije i mi smo se potrudili da ovo prikažemo u radovima: limuzina je zapravo patvoreni autobus, a na stolu, između skupih pehara vide se plastične čaše. A i sam sto je zapravo buldožer, čeljust koja proždire sve bez izuzetka, ne praveći razliku između otmenog i drugorazrednog. Dakle, naša poruka je ustvari vrlo jednostavna: raskoš nije tamo gdje je novac, već gdje postoji osjećanje i razumijevanje. Gdje postoji ukus. A do ove raskoši se može doći i bez novca. Raskoš je sloboda. Sloboda od stereotipâ, sloboda od zavisnostî, i tako dalje.“

NAPOMENA:

Molimo da mladencima ne donosite nikakve darove! Osim ako nije u pitanju par planinskih bicikla (za medeni mjesec bez novca), dobra fotokamera (za rad bez novca) ili šator za dvoje (za život bez novca). Možete jednostavno ponijeti i ostaviti nešto na sto kao neformalni prilog: flašu vina, šampanjac, ili nešto jestivo.

Send this to a friend