Hronika

Novi detalji u istrazi osumnjičenima za terorizam: Mamac bile puške iz skladišta SA J-a

Ilustracija

Kako je jedan od osumnjičenih za terorizam Mirko Velimirović poslao slike pušaka iz Podgorice kada su one prethodno bile uništene na Kosovu, jedna je od glavnih nedoumica koja se minulih dana mogla čuti u javnosti.

Zapravo, situacija je za tim tužilaca i inspektora bila sasvim jasna iznajmljena kuća u Podgorici bila je pod mjerama tajnog nadzora, u njoj je bio i Mirko Velimirović po dolasku u Crnu Goru.
U stalnom telefonskom kontaktu, po priznanju Velimirovića i sada već svjedoka saradnika Aleksandra Sinđelića, traženo je da puške i drugo oružje, koje je navodno dopremljeno u spornu kuću u blizini željezničke stanice u Podgorici, bude i fotografisano. To je od Velimirovića zahtijevao Sinđelić.

Oružje uzeto iz kampa

Stoga je policija, u saradnji i po nalogu Specijalnog tužilaštva, oružje uzela na revers iz kampa Specijalne antiterorističke jedinice.
Prema nezvaničnim informacijama, iz svake puške je bila izvađena udarna igla, jer u vrijeme izvođenja specijalne operacije, nadležni nijesu baratali informacijama koliko grupa je ušlo u Crnu Goru, gdje su stacionirane i koji su njihovi precizni zadaci.

“Udarne igle su izvađene, jer se nije znalo da li su djelovi ove kriminalne ćelije otkrili da su provaljeni, te se isključila svaka mogućnost da u slučaju odmazde, policijsko oružje bude oteto i iskorišteno. O svemu tome postoje dokumentovani dokazi”, kazao je sagovornik blizak istrazi.

Rusi tražili fotografije

Sinđelić je kasnije priznao u Tužilaštvu da su fotografije pušaka od njega tražili ruski državljani Eduard Vladimirovič Širokov i Vladimir Nikolajevič Popov, koji su, prema iskazu prvog svjedoka saradnika, rukovodili cijelom akcijom.
U najnovijem tužilačkom aktu o planiranom terorističkom napadu se navodi da su Eduard Vladimirovič Širokov i Vladimir Nikolajevič Popov krajem septembra 2016. godine na teritoriji Crne Gore, Srbije i Rusije organizovali kriminalnu grupu, čiji cilj je bio vršenje „neodređenog broja krivičnih djela terorizam i krivičnih djela ubistvo najviših predstavnika Crne Gore”.

U naredbi se pominje i politička partija Demokratski front, kao i za sada neidentifikovana osoba iz te partije koja bi, zajedno sa osumnjičenim Bratislavom Dikićem, komandovala potencijalnim pobunjenicima koji bi upali u Skupštinu Crne Gore, pucali na pripadnike policije, a zatim lišili slobode premijera Mila Đukanovića.

Pored drugih, za sada neidentifikovanih lica, članovi te grupe su, kako se navodi, postali okrivljeni Sinđelić i Dikić, te Predrag Bogićević, Nemanja Ristić, Miloš Jovanović, Mirko Velimirović, Kristina Hristić, Branka Milić, Milan Dušić, Dragan Maksić, Srboljub Đorđević, Aleksandar Čurović, Aleksandar Aleksić, Nikola Đurić, Siniša Ćetković, Dejan Stanojević, Miloš Aćimović, Ivica Matić i Perica Andrić.

Prema naredbi, Sinđelić je bio zadužen da vrbuje druge članove organizacije, prima i predaje novac između organizatora i članova grupe, obezbijedi oružje, telefone, kupi policijsku opremu, uniformu, štitnike, palice, pancire, suzavac, gas masku i drugu opremu koju bi prilikom napada na Skupštinu koristili članovi grupe.

U kući sa oružjem sve bilo ozvučeno

Dok je Velimirović komunicirao sa Sinđelićem iz sobe sa puškama, sve je bilo ozvučeno kao i njihov razgovor. Upućeni tvrde da je Velimirović slikao puške i poslao Sinđeliću, potom su nastavili razgovor o spornom oružju i ugovarali druge detalje pokušaja terorističkog napada.

Dio tih transkripta i tonskih zapisa je i objavljen u javnosti, i na njima se jasno čuje da Velimirović pokazuje navodnu nervozu zato što mu se Dikić, odnosno njegova saputnica Kristina Hristić pod nadimkom Nikola, ne odaziva na pozive. Istog tog jutra Dikić je ušao u Crnu Goru i otputovao za Budvu, gdje je proveo nekoliko sati u naselju Dubovica.

Navodno, kako se sumnja, trebalo je da se u popodnevnim satima vrati u Podgoricu i pregleda oružje, kojim raspolažu. Ipak, kao “prevejani” policajac i bivši komandant srpske Žandarmerije bio je na oprezu, hvatajući krugove oko grada, pokušavajući da otkrije da li ga neko prati. Cijelo to vrijeme bio je zaista pod nadzorom, ali nije uspio da uoči. Kasnije je došao ispred kuće, gdje je i uhapšen.

Send this to a friend