Za sad nepoznata osoba sasula je juče kišu metaka ispred lokala “Trofej” u Budvi. Meta napada bio je Đorđe Boreta, inače brat od strica Saše Borete koji je osuđen za ubistvo policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića. Bio bi to samo još jedan obračun kriminalnih grupa na koji su građani Crne gore, nažalost, već navikli, da u pucnjavi nije stradao doktor Dragan Zečević a teško ranjen Ivo Stanišić kome se ljekari bore za život.
Desilo se, dakle, ono čega su se građani bojali, a na šta su mediji upozoravali – čovjek koji spašava živote, doktor Zečević tako je postao prva žrtva mafijaških obračuna u Crnoj Gori.
Kriminolog Velimir Rakočević, kazao je da je ovaj događaj zaista zabrinjavajući jer je, kako ističe, brutralnost sa kojom je izvršen nezapamćena.
“Jučerašnji zločin ni ja ne pamtim a imam prilično dugo iskustvo. Ovim zlikovcima i nevini ljudi su postali glineni golubovi, nijesu prezali da poubijaju sve koji su se tu zatekli i to zaista zabrinjava”, rekao je Rakočević za CdM.
A, zabrinjava i to što izgleda da od tzv. „Bijele knjige“ u kojoj se nalaze bezbjednosno interesantna lica nema koristi. Zato Rakočević kaže da država mora hitno da reaguje, ali da je veliki problem mobilnost kriminalnih grupa u regionu.
“Posoji spisak bezbjednosno interesantnih osoba ali i lica koja mogu ugroziti bezbjednost građana. Problem je što kriminalne grupe mogu da ubace na teritoriju Crne Gore i nekoga sa strane koji bi odradio ubistvo i hitno napustio teritoriju Crne Gore. Najčešće su to strani plaćenici iz regiona koji za novac odrade prljavi posao i brzo napuste našu teritoriju”, objašnjava Rakočević.
On ističe da je ovo problem u svim državam svijeta danas.
“Nijedna država nije uspjela u potpunosti ovakve stvari da iskorijeni. Ključno je suziti prostor kriminalnih grupa za manevrisanje i to je najviše što službe bezbjednosti mogu uraditi”, rekao je Rakočević.
Građani zabrinuti za svoju sigurnost
Građani su nerado govorili o jučerašnjem ubistvu u Budvi. I oni koji su željeli da popričaju sa novinarkom CdM-a, insistirali su na anonimnosti. Kažu da se posle svih obračuna koji su se desili u poslednje vrijeme boje za svoju sigurnost.
“Vjerujte mi baš su teška vremena došla, ne smijem više ni po hljeb u pekaru da odem, a kamoli da igram šah sa kolegama u parku. E, toga nije bilo u Titovo vrijeme, nego se znao red a ne kao ovi danas”, rekla je šezdesetpetogodišnja S.T.
“Naravno da se bojim za svoju sigurnost, usljed povećanog broja ubistava koja se dešavaju ne samo na primorju, već i širom Crne Gore. Više nije bezbjedno kao prije”, kazala je M.I. djevojka od 25 godina.
“Bojim, kako se ne bih bojao”, kazao je našoj novinarki A.A.star 30 godina.
“Jednostavno, ne razmišljam o tome. Svjestan sam ozbiljnosti situacije, ali nije prvi put da nedužni ljudi budu kolateralna šteta mafije. Isto bih odgovorio na pitanje da li se bojim da će me udariti auto”, kazao je A.K. star 20 godina.
