(Ne)prećutna gorčina uvrede

Posmatrana u kontekstu aktuelnih događanja, stav predsjednika Nikolića, dobija dodatnu težinu. Saopštena je u vrijeme “žestoko i zlokobno koncipiranog nauma“ sa ozbiljnim “elementom inostranosti“, (tom formulacijom saglasan je i predsjednik CG i premijer Srbije), da se nasilno sruše državne institucije CG i realizuje atentat.

Druga okolnost su predhodne izjave predsjednika Nikolića u vezi CG i poimanja suštine nacije. Predsjednik Nikolić je, navodno, uoči “zlokobnog pokušaja“ razgovarao sa Putinom o stvaranju “Unije Srbije i CG“. Nikolić se uživio u umišljeni konstrukt, da u CG nema ništa crnogorsko, ponaša se kao da je ime Crna Gora samo privremeni “nadimak“, dok se u Beogradu ne odluči da ga ukinu.

“Mogli smo spriječiti referendum u CG da smo htjeli“, a sada je CG postala “igračka“, bili su nedavni “biseri“ gospodina Nikoloića.

Moć iluzije i oholosti, uz ponosito sluganstvo većoj sili, sa ponerološkim ideološkim konceptom o “srpskim zemaljama i srpskom rodu“, doveo je do minucioznog zaključka da se ignorišu istoriske istine milenijumskog entitetskog trajanja CG i Crnogoraca.

Izrečenim stavom Nikolić deluzivno karikira stvarnost i na iskrivljenoj istini hrani svoju manipulativnu egocentričnost. Takvom politikom, na takvoj političkoj poziciji, Nikolić podstiče remetilačka snage u regionu koje više uznemirava mir, nego nego nemir. 

Na monomanijakalnu crtu opsjednutu “nebeskom Srbijom“, Nikolićevog shvatanja nacije, upozorava nedavna prigodna besjeda u slavu nekog kamena temeljca: “Deca treba da se rađaju ovde sa srpskim genetskim materijalom, sa srpskim kodom“. Sic.“ Blut und Boden?“

Kada vodeći lider Matice srpstva i Srba u regionu, ima viziju čistog genetskog “srpskog koda“, njoj nužno slijedi težnja, za etnički čistim Prostorom: tamo gdje su Srbi, gdje su im crkve i gdje su im grobovi. Taj model je spiritus agens ideološke matrice, koja je bila vidno prisutna u svih pet ratova na Balkanu u dvadesetom vijeku.

Nije nemoguće da se ponovo, na toj ideološkoj mantri, jednog dana, na ove prostore pojavi balkanski Ares sa kočijama punim ZAVETNIKA s četiri ocila? 

Izjava predsjednika Nikoliće se uklapa u zaključak “oca nacije“ Ćosića, da je: “Laž državni srpski interes“. U slučaju CG, laž je evidentna i bez pomoći Ćosića. Ali, zar svaki rat nije započeo sa lažima!?

Pa i ova LAŽ je više PRIJETNJA nego UTJEHA!

Istina je da su mnoge osvajačke dinastije, u vremenu trajanja CG, pokušale da “stvaraju“, ali podaničku Crnu Goru. Pokušao je to i sin zetskog azilanta Zavida Nemanja, kad je postao rodonačenik osvajačke dinastije Nemanjića.  

CG je prživjela mnoge pokušaje podaničkog “stvaranja“i sačuvala svoju vertikalu. 

Poklekla je samo onda kada je stvorena kritična masa posrbljenih crnogorskih izdajnika, spremnih da zajedno sa srpskom vojskom okupiraju CG i izbrišu njeno ime iz država svijeta u dvadesetom vijeku.

Ostaci tog velikosrpskog “stvaranja“ CG, kako reče predsjednik, i danas “jurišaju“ po ulicama Podgorice. Do danas je svetosavsko ideološko kandilo ostalo simbolom anticrnogorske duhovne politike, koja je hristoduliju zamijenila srbodulijom. Takva “stvaranja“su po  CG-i ostavila mnoge krvave i neljudske  biljege; i u Cucama kad su “stvaraoci“ spalili porodicu Zvicer i oktobra 1918. na Cetinju, ostao je njihov junakluk kada su vršili nuždu na crnogorskoj zastavi… Neki potomci tih “junaka“ ni danas neće da stanu pod zastavu crnogorsku.

Izjava predsjednika države Srbije je politički kredibilna. Zbog toga se ona ne može prećutati bez komentara i odgovora. U protivnom može se protumačit kao validan iskaz zasnovan na istini, a ćutanje države CG kao njena saglasnost?

Narodna mudrost kaže, ko na prvu uvredu odšuti, druga mu kosti lomi. A činjenica je da su zvaničnici crnogorske države i njene naučne i kulturne elite i do sada mnogo toga odćutale.

Mnoge se vrijednosti crnogorskog, kulturnog i duhovnog nasleđa otuđuju i falsifikuju. Zanemarena je psihološka, kulturna i duhovna imuinizacija crnogorskog bića. Ćutanjem država CG te zločine abolira!?Posljedica tih ćutanja je dovela do vrhunca političke drskosti predsjednika Nikolića, da negira crnogorsku državotvornost. 

Prećutati takvu podvalu predstavlja autodestrukciju kolektivne identitetske samosvjesnosti Crnogoraca.