„Maksimo lider” je decenijama bio pojam komunizma kojeg su jedni obožavali, a drugi mrzjeli. Nakon rane smrti daleko harizmatičnijeg Če Gevare, Kastro je naslijedio ulogu simbola kubanske revolucije. Pa čak i ako nikada nije dospio na majice evropskih i američkih romantičara, ipak je uvijek prenosio najpozitivniju sliku komunizma. 70-ih i 80-ih godina prošlog vijeka kubanska je diktatura odisala čarom tropske opuštenosti, koja je bila vrlo privlačna. A tu je bio i imidž Davida protiv Golijata malo ostrvo u ogromnom okeanu protiv američkog imperijalizma.
Simpatični komunizam
Komunizmu na Zapadu ništa nije donijelo tako velike simpatije kao Kuba. I baš zato je „socialismo tropical” bio takav trn u oku svim njegovim protivnicima. A za obožavaoce je Fidel bio razlog više da ga vole u Latinskoj Americi prije svega je bio i razlog za ponos. Ne treba biti komunista da bi se osjetilo malo potajne zluradosti zbog toga što je mala ostrvska država skoro bacila na koljena velesilu sa sjevera. No, Kastro je imao veliko značenje za one koji su gajili iskrene nade u kubansku revoluciju, za koje su socijalizam i komunizam bili povezani s predstavom o boljem životu. To su bili i jesu mnogi u Latinskoj Americi, na kontinentu socijalne nejednakosti. A na Kubi nije bilo sve loše: njeno zdravstvo se i dan-danas smatra jednim od najboljih u Latinskoj Americi, a čak i u lošim razdobljima, Kubancima je bilo bolje nego Haićanima na susjednom ostrvu. Ipak, većini stvarnost nije bila poznata: da je bolji svijet na Kubi bio ostvaren samo djelimično i to samo pomoću subvencija realno postojećeg Sovjetskog saveza te da je cijena za to bila sloboda.
Nema ideala
Još i danas je teško izvještavanje o Kubi i iz nje, a ono što se za vrijeme Hladnog rata nazivalo propagandom, danas se zove„lažljivim medijima” Tako je mit o Fidelu mogao zadržati svoju magiju i tako će širom svijeta za njim žaliti mnogi ljudi kao za uspravnim herojem u borbi za siromašne. Pritom ne igra nikakvu ulogu da su ideali revolucije nestali, davno prije njega i da i njegova zemlja već odavno ide jednim potpuno drugim putem.
Kastrov komunizam je potonuo sa Sovjetskim savezom. Varijanta novog vijeka zove se „bolivarska revolucija” a novi mecena po imenu Venecuela upravo je bankrotirao. Zato se Kuba već okrenula kapitalističkom putu, sada se želi približiti SAD. No ni u tom najnovijem modelu za Kubu još uvijek nema govora o slobodi.
Smrt Fidela Kastra neće ništa promijeniti u razvoju Kube. Čovjek koji je još za života postao ikona, i godinama nije imao ništa da kaže. Nekako će mi ipak nedostajati bradati muškarac u uniformi s cigarom, koji me je pratio još od moje mladosti.
