U vremenu koje je bilo obilježeno racionalnom gradnjom i konstruktivizmom, Svetlana Kana Radević stvarala je inovativne objekte sa izuzetnim značajem, zaključeno je na promociji knjige “Kana” autora Andrije Markuša, kojom je obilježeno 80 godina od rođenja prve crnogorske arhitektice i 50 godina od gradnje hotela “Podgorica”.
POSREDNO RUŠENJE OBJEKATA
“U takvim uslovima Kana je projektovala slobodnije od drugih, uprkos velikom riziku da investitori neće cijeniti njena djela izuzetne umjetničke vrijednosti, jer njih umjetnost nije zanimala. Valjda su zbog toga Kanine ideje najviše podržavane na konkursima, gdje je odluka bila na žiriju koji je izmicao kontroli investitora i koji prednost davao umjetničkom izrazu“, kazao je autor Markuš podsjetivši na neke od konkursa na kojima je Radević pobjeđivala hotel “Podgorica” hotel “Zlatibor” u Užicu, poslovni centar “Kruševac” u Podgorici, posebno se osvrnuvši na značaj hotela “Podgorice”, za koji je Radević dobila i prestižnu Borbinu nagradu.
“Ipak, i pored svih nagrada, društvo nije vrednovalo ta djela. Prisjetimo se samo izmjena koje su rađene na njenoj autobuskoj stanici, na hotelu ‘Podgorica’… Tu govorimo o neposrednom rušenju njenih objekata. Ono što se sada dešava je ugrožavanje identiteta objekata, posredno rušenje. Gradnjom solitera, te zalutale gromade bi bila suvišna bilo gdje u gradu, pored hotela ‘Podgorica’ promijenjen je izgled okoline hotela, a samo zdanje je na neki način marginalizovano”, naglasio je Markuš.
Govoreći o stilu arhitekture Kane Radević, Markuš kaže da je ona stvarala smjelo, poput Zahe Hadid.
“Iako za žene vlada predrasuda da osjetljivo i nježno projektuju, Kanina je arhitektura bila snažna. Njeni savremenici, a među njima smo Mileta Bojović i ja, pamtimo Kanu kao ženu koja je živjela za arhitekturu. Njen život prošao je u ljubavi prema arhitekturi, a dane je brojala iscrtanim crtežima. Svoj nastavak Kana je vidjela u svojoj arhitekturi, a djelima je progovarala o svom vremenu”, naveo je Markuš.
ZLATNO DOBA ARHITEKTURE
Arhitekta Mileta Bojović se osvrnuo na značaj ove svojevrsne monografije, dodajući da ga raduje činjenica da se mladi arhitekti u velikoj mjeri interesuju za nasljeđe Radević, čije djelo sada ima više uticaja nego za njenog života.
“Od kada sam upoznao Kanu oduševljavala me je njena posvećenost projektima, slojevitost i atraktivnost njenog djela… Ta posvećenost arhitekturi podrazumjevala je i poznavanje savremene arhitektonske teorije i prakse. Nalazila je načine da o tome uči na samom izvoru dugo boraveći u Japanu i Americi. Živjela je i stvarala u, slobodno možemo reći, zlatno doba jugoslovenske arhitekture, kada su se društveni ciljevi poklapali sa ciljevima arhitekture… Bilo je to vrijeme kada je zakon štitio i autorsko djelo i javno dobro, za razliku od današnjeg kada su privatni interesi zaštićeni na štetu društvenog i javnog”, naveo je Bojović ističući da ga izuzetno raduje osnivanje društva „Kana”.
Profesor na Arhitektonskom fakultetu u Podgorici Rifat Alihodžić kazao je da knjiga „Kana” baca novo svjetlo na stvaralaštvo Svetlane Radević, te da predstavlja praznik za ljubitelje struke.
“Ovo djelo opominje da Kanino nasljeđe ne smije da se zaboravi, a tome smo jako skloni. Kanini uspjesi predstavljaju jedan od najvećih događaja u crnogorskoj kulturi 20. vijeka. Ako jedno vrhunsko djelo kao što je hotel ‘Podgorica’ doživi sudbinu kakvu je doživjelo, šta će se desiti sa drugim Kaninim djelima, ali i djelima drugih vrhunskih stvaraoca. To je, vjerujem, najplemenitija poruka ove knjige”, kazao je Alihodžić.
Prisutnima se obratio i arhitekta i član grupe “Kana” Aleksandar Ašanin, koji je napomenuo da se stanjem u kojem je sačuvan legat Kane Radević kao društvo ne možemo ponositi, posebno se osvrćući na značaj hotela “Podgorice”, koji je, kako je on ocijenio, unikatan objekat na ovim prostorima, “poprište i sudar modernog svijeta sa poštovanjem tradicije, prirode i ambijenta”.
