Nekada je Zeta imala svoj trio fantastiko. Pored Marka Ćetkovića i Žarka Koraća, svojim vještim driblinzima i prodornošću, isticao se i Slaven Stjepanović.
On je kao tinejdžer došao u redove tima iz Golubovaca iz Brčkog i odmah se nametnuo kod trenera Dejana Vukićevića.
Prošlo je skoro deset godina od istorijske titule. Danas, u Novom Sadu, Stjepanović pokušava da sanira povredu koljena koju je zadobio u dresu Lokomotive Taškent.
U intervjuu za CdM ovaj vihorni napadač, koji je trenutno bez kluba, prisjetio se najznačajnijih momenata iz svoje karijere…
“Još uvijek se igrala zajednička liga sa Srbijom kada sam stigao u Golubovce. Bio sam jako mlad i u to vrijeme odigrao par utakmica. Već iduće sezone je krenula jedinstvena crnogorska liga. Zeta je stvorila jedan uigran tim, koji je odlično djelovao na terenu i uspjeli smo da dođemo do titule. U tom periodu je sve funkcionisalo kako treba, a eto, meni se posrećilo da se izdvojim kao individualac”.
U prvom šampionatu u samostalnoj Crnoj Gori, Zeta je postala prvak sa tri boda prednosti u odnosu na Budućnost.
“Ofanzivni fudbal nas je doveo do titule. I Budućnost je imala jako dobru ekipu, bili smo rame uz rame, a prvenstvena borba je odlučena u posljednja dva kola, hvala Bogu u našu korist”.
Zahvaljujući toj tituli, Zeta je dobila priliku da Crnu Goru predstavlja u kvalifikacijama za Ligu šampiona.
“U prvom kolu čekao nas je neugodni Kaunas, koji je bio favorit na papiru, ali smo uspjeli da prođemo dalje. Nakon toga su uslijedili sjajni obračuni sa Rendžersom. Nesrećno smo primili dva gola u Škotskoj i uprkos sjajnoj igri nismo nagrađeni za trud. U revanšu se ispostavilo da je Rendžers stekao nedostižnu prednost. Svejedno, taj evropski put Zete u kvalifikacijama za Ligu šampiona ostaje u jako lijepom sjećanju”.
Stjepanović se rado prisjeća utakmice na Ajbroksu, pred više od 30 hiljada gledalaca. Škotski velikan je trijumfovao sa 2:0, ali je Zeta odigrala odlično.
“Sigurno najdraža utakmica u mojoj karijeri. Ispostavilo se i najvažnija do sada, iako sam u još par navrata igrao kvalifikacije za ligu Evrope i ligu šampiona”.
U tom periodu je Stjepanović bio jedan od najinteresantnijih igrača na ovdašnjem fudbalskom tržištu. Pominjali su se italijanski klubovi…
“Nisam siguran za klubove iz Serije A, ali istina je da je bilo dosta ponuda iz raznih zemalja. U dogovoru sa tadašnjim menadžerom sam se odlučio za Partizan”.
Iako je prva utakmica u dresu kluba iz Humske prošla na najbolji mogući način za njega, period u Partizanu je ipak za zaborav.
“Iz ove perspektive mislim da je prelazak u Partizan bio greška, ali samo zbog nepredviđenih okolnosti. Tadašnji trener “crno bijelih” Miroslav Đukić me je želio i na debiju sam uspio da se upišem u listu strijelaca. Međutim, odmah u narednoj utakmici sam slomio nogu i sezona je za mene bila završena. Kada sam se oporavio, na klupi je sjedio drugi trener i moram sam da krenem dalje”.
Stjepanovićeve muke sa povredama su se nastavile i u drugim sredinama. Igrao je za Vojvodinu, danski Vendsisel, grčke klubove Trikalu i Iraklis, te u dva mandata za moldavsku Dačiju. Posljednji klub fudbalera rođenog 1987. godine bila je Lokomotiva iz Taškenta. U toj ekipi se, sticajem okolonosti, zadržao kratko…
“U Uzbekistanu sam ni kriv ni dužan osvojio duplu krunu. Ipak, bio sam zdrav svega 40 dana, nakon čega sam povrijedio koljeno. Rehabilitacija ide u dobrom smjeru i sada mi je prioritet da se oporavim, a o klubovima ću razmišljati nakon toga. S obzirom da brzo ulazim u formu poslije povrede, neće mi biti teško da pronađem novi klub. Nadam se da će problemima doći kraj i da ću moći da se posvetim onome u čemu uživam, a to je fudbal. Imam 29 godina, neki ce reći da sam star, ali još nisam rekao posljednju riječ, to je sigurno”.
Stjepanović nikada nije debitovao za A reprezentaciju Crne Gore, ali ima tri nastupa za mladu selekciju naše zemlje.
“Pratim igre Crne Gore i drago mi je zbog dobih rezultata u tekućim kvalifikacijama. Ostao je žal što nisam dobio poziv u periodu kada sam bio najbolji igrač Prve lige”, kazao je Stjepanović na kraju razgovora za CdM.
