Vaterpolo

Nebojša Milić: Bombarder koji je dva puta pokorio Evropu

Dva puta šampion Evrope i projektili iz desnice od koje su strahovali svi golmani na planeti, od koje se mreže na golovima i danas tresu. Veliki borac, kapiten najvećeg Primorca u istoriji… Ukratko to je Nebojša Milić, jedna od legendi vaterpolo velikana iz Kotora.

Čuveni bombarder je 2011. završio blistavu igračku karijeru, nakon čega je radio u Italiji kao trener drugoligaša Tolentina, zatim kao šef struke Budve, a trenutno je zadužen za mlađe kategorije kluba sa bazena “Dragan Trifunović”.

Moćni Bečej i veliki napredak

Prvu od dvije šampionske krune u Ligi šampiona (tadašnja Evroliga) Milić je osvojio 2000. sa timom koji nije imao nikakvu tradiciju, ali u to vrijeme jeste pravi drim-tim tim iz SR Jugoslavije. Milić, Veljko Uskoković, Nenad Vukanić, tri Aleksandra Šoštar, Šapić, Ćirić i ostali majstori u finalu su tada savladali veliku Mladost – 11:8.

“Tamo sam proveo sedam lijepih godina. Od početka se pravila jaka ekipa, praktično su dovođeni svi dobri i potencijalno dobri igrači tog vremena”, počeo je priču za Dnevne novine Nebojša Milić.

“Mislim da samo prve godine nismo osvojili prvenstvo i Kup, a posli je toga je uslijedilo šest duplih kruna, kao i  jedna Liga šampiona”, kaže sjani Kotoranin je u jedno nakon svega siguran…

“Svake godine je ekipa unapređivana, dovodila su se pojačanja, a imali smo i kvalitetne trenere, tako da sam tamo najviše napredovao”.

Primorac, klub koji najviše voli

Poslije Bečeja Milića je put odveo ponovo u Primorac, a nakon tri godine u italijanskom Salernu, 2008. je ponovo stigao u Kotor. Bilo je vrijeme da i u svom gradu ispiše istoriju… Godinu dana kasnije u nezaboravnom finalu u Rijeci protiv moćnog Pro Reka (8:7) Primorac je prvi put pokorio Evropu.

“Obje titule su interesantne. Sa Bečejom, jer je bila prva, a sa Primorcem jer to klub koji najviše volim”, jasan je Milić.

Malo ko je tada davao šanse ekipi Ranka Perovića u finalu protiv drim-tima iz Đenove…

“Da, ali nije baš bilo neočekivano, jer smo imali jaku ekipu, a naravno da je Pro Reko bio finansijski i u svakom drugom pogledu najbolja ekipa. Međutim, naš kolektivni duh i nešto što smo imali u ekipi je prevagnulo”.

Sunovrat šampiona Evrope

Zanimljivo nakon osvajanja Evrope i Bečej i Primorac su doživjeli sunovrat…

“Nažalost je tako. Poslije velikih uspjeha obje ekipe završile su dosta nisko. Bečej se ugasio, pa je otvoren novi klub, krenuli su iz početka”, objasnio je Milić.

Primorac se nije ugasio, ali je miljama daleko od nekadašnjih evropskih visina…

“Krenuli su malo sad nakon niza godina, međutim kako čujem ima i tu dosta problema. To je klub koji najviše volim i teško mi je da gledam da se tako nisko spustio. Nadam se da će se to vremenom popraviti i da će biti bolje”.

Trenerska karijera? Stepenica po stepenica

Na početku ste trenerske karijere da li sebe uskoro vidite na klupi nekog jakog kluba?

“Bio sam trener prvog tima Budve, nakon toga radim sa mlađim kategorijama. Za sada sam zadovoljan time, a kasnije ćemo vidjeti… Naravno da postoje ambicije, ali idem stepenicu po stepenicu”, dodao je Milić.

Radite dosta posljednjih godina sa mlađim kategorijama ima li crnogorski vaterpolo budućnost?

“U svim klubovima ima talentovane djece, a i u reprezentaciji pomažem u radu sa mlađim kategorijama, pa vidim da ima uspjeha i sa njima. Naravno, poslije određenog vremena toj djeci treba pružiti nešto više kako bi ostali tu i kako bi mogli da se posvete vaterpolu, a ne da jednostavno nestanu ili odu da igraju za neku drugu državu”, zaključio je Milić.

Mogu li Podgorica i Nikšić dobiti svoj “Bečej”?

Prije nekoliko mjeseci u Podgorici i Nikšiću su krenule škole vaterpola i plivanja, a Nebojšu Milića smo pitali da li je moguće i da ovi gradovi (bez vaterpolo tradicije) u narednom periodu naprave slične uspjehe kao njegov Bečej 2000.

“Ne bih volio da bude kao Bečej, volio bih da traje duže, da nije period od sedam-osam godina. Dobro je za crnogorski sport i djecu u Podgorici i Nikšiću da su otvorene škole, čujem da ima i potencijala, ali treba biti strpljiv. Naravno, trebalo bi prije svega i srediti situaciju u klubovima na Primorju da dođu na viši nivo. Vaterpolo je sport broj jedan u Crnoj Gori i trebalo bi više da se ulaže i u infrastrukturu i u djecu”, jasan je Milić.

Za 60 sekundi

– Najbolji vaterpolista svih vremena?

Vladimir Vujasinović.

– Najbolji vaterpolista danas?

Aleksandar Ivović

– Najveći vaterpolo derbi?

Bokeljski (Primorac Jadran) mi je sigurno najmiliji.

– Bečej ili Primorac?

Primorac.

– Najbolji trener na planeti?

Trenutno bez dileme to je Dejan Savić, a imao sam čast da me treniraju vrhunski treneri kao Stamenić, Orlić, Rudić, Porobić…

– Ima li neko u današnjem vaterpolu jak šut kao što je imao Nebojša Milić?

Ima dosta njih.

Nebojša Milić je bio član “ujedinjenih nacija” koje su 2008. na EP u Malagi i 2009. na SP u Rimu predvodili reprezentaciju Makedonije.

“Kako mi je san da zaigram za Crnu Goru ostao neispunjen i kada je bilo jasno da neću ući u sastav reprezentacije naše zemlje odlučio sam se za Makedoniju. Čisto da ostanem u formi i kondiciji. Imali smo u Malagi i uspjeha, ali prije svega ostaje žal što nisam uspio da zaigram za Crnu Goru”, objasnio je kotorski bombarder.

Send this to a friend