Agencije za istraživanje javnog mnijenja bore se za kredibilitet nakon pogrešnih predviđanja rezultata američkih predsjedničkih izbora i referenduma Velike Britanije o članstvu u EU, piše Radio Slobodna Evropa.
U teksu koji je napisala Ron Synovitz, a priredila Lidija Pisker se navodi da su za agencije koje istražuju javno mnijenje neispravna predviđanja potkopala njihov kredibilitet. Zato su udruženja anketara u Velikoj Britaniji i SAD-u pokrenula istragu da utvrde zašto je ove godine bilo toliko pogrešnih izbornih prognoza.
Američko udruženje za istraživanje javnog mnjenja analizira zašto je gotovo svaka značajnija anketa pogrešno predvidjela pobjedu demokratske kandidatkinje Hilari Klinton, a potcijenila podršku građana novoizabranom predsjedniku Donaldu Trampu.
Britansko biračko vijeće istražuje zašto mnogi od njegovih članova nisu uspjeli prognozirati da će većina glasača na referendumu 23. juna (Brexit) izabrati napuštanje Evropske unije.
U međuvremenu, britanska strukovna organizacija za sektor odnosa s javnošću, Udruženje za odnose i komunikacije trgovine (PRCA), najavila je vlastitu istragu onoga što naziva gubitkom povjerenja javnosti u političke prognoze.
Generalni direktor PRCA Francis Ingham kaže da industrija mora “proaktivno adresirati uočeni problem među onima koji rade u politici”.
Ali šta je pošlo po zlu? Iako se rezultati istraživanja ne očekuju prije maja 2017. godine, agencije su već identifikovale potencijalne probleme.
Neučestvovanje u anketama ili neglasanje
Tokom predizborne kampanje u Sjedinjenim Američkih Državama, Tramp je u više navrata kritikovao vodeće medije da su “okrenuti” protiv njega i za većinu istraživanja javnog mnijenja rekao da su “prljave ankete” koje iznose “izmišljene brojeve.”
Nezavisnaa agencija Pew Research Center iz Vašingtona navodi da je upravo nepovjerenje prema medijima i medijskim istraživanjima vjerovatno uticalo da Tramp ve pristalice ne učestvuju u telefonskim anketama i novim online metodologijama koje se testiraju.
Prethodna istraživanja pokazuju da manje obrazovani birači bijelci manje vjerovatno odgovaraju na telefonske ankete od onih fakultetski obrazovanih. A manje obrazovani birači bijelci su bili Trampova velika podrška tokom 2016. godine.
Istraživanja takođe pokazuju da je manje vjerovatno da oni koji su ranije neredovno glasali u prošlosti često ili uopšte nisu učestvovali u anketama.
Potpredsjednica istraživačkog odjela Centra Pew Research Claudia Deane ocijenila je za RSE da je Tramp dobio podršku od ljudi koji nisu glasali 2012. godine.
“Frustracija i antiinstitucionalna osjećanja koje je Trump koristio u kampanji mogla su takođe biti dovedena u vezu sa nespremnošću građana da odgovore na anketna pitanja”, kazala je Deane.
“Kao rezultat, dolazi do nesrazmjera između populacije koja podržava Trumpa, a koja jednostavno nije učestvovala u anketama i njihovog stvarnog udjela u ukupnom broju stanovnika”, rekla je ona.
Efekat “stidljivih glasača”
Sedmicu prije američkih izbora, kada je većina anketa predviđala pobjedu Hilari Klinton, republikanski aktivisti insistirali su na tome kako značajan broj “stidljivih Trumpovih birača” u anketama ne želi da prizna da podržavaju Trumpa.
Neki kritičari ukazuju na to da su reakcije usmjerene protiv Trampa na društvenim mrežama možda podstakle značajan broj “stidljivih birača”, koji su bili oprezni da svoje stavove ne otkrivaju preko telefona ili u online anketi.
Termin “stidljivi birači” je postao popularan kad je američki predsjednik Ričard Nikson, koristio izraz “velika stidljiva većina”, opisujući sličan fenomen 1969. godine, kad su ga američki birači podržali ali nisu javno izrazili svoje mišljenje.
Deane kaže da je “pitanje stidljivih Trampovih birača veliko međunacionalno pitanje”, nešto na što američki istraživači pokušavaju naći odgovor. Ali, kaže, u to nije uvjerena jer njena istraživanja i zapažanja nisu našla nikakve dokaze koji takve navode zasad mogu potvrditi.
I u Velikoj Britaniji agencije za istraživanje koriste termin “stidljivi torijevci” za opisivanje sličnog fenomena “stidljivih birača” na opštim izborima 1992. i 2015. godine.
Neki tvrde da je ovaj fenomen bio prisutan prije “Brexita”. Ali predsjednik Britanskog biračkog vijeća Džon Kertis kaže za RSE da nema konzistentnih dokaza da su “stidljivi birači” značajno uticali na rezultate istraživanja javnog mnijenja u Velikoj Britaniji uoči “Brexita”.
On je takođe rekao da “nema dovoljno dokaza” za tvrdnju da konzervativni birači na globalnom nivou češće odbijaju da priznaju svoje političke simpatije jer ne žele da budu “društveno nepoželjni”.
Prepoznavanje vjerovatnih birača
Izlazne ankete napravljene izvan biračkih mjesta na dan izbora obično su preciznije od istraživanja javnog mnijenja uoči izbora. To je zato što izlazne ankete ispituju ljude koji su zaista glasali.
Predizborne ankete imaju dodatni zadatak da pokušaju utvrditi da li će odabrani uzorak ispitanika zapravo glasati na dan izbora.
Istraživači su, čini se, pogrešno procijenili izlaznost u nekim područjima. Na primjer, spremnost Trampovih pristalica da izađu na izbore je bila potcijenjena.
Nasuprot tome, izgleda kako su istraživači precijenili brojku pristalica Klinton koji glasaju u ključnim državama. Rezultati izlaznih anketa pokazali su da je Klinton prošla gore nego što je očekivano među glasačima latinoameričkog porijekla, ženama i Afroamerikancima u nekoliko ključnih država.
U državi Floridi u kojoj se vodila tijesna borba, na primjer, glasovi glasača latinoameričkog porijekla i birača mlađih od 30 godina za Clinton su manji od predviđenih. Ali, podrška Trampu među glasačima latinoameričkog porijekla na Floridi bila je veća nego što se očekivalo – dovoljno da ključnu državu okrene u njegovu korist.
Kako ispraviti stvari
Britansko biračko vijeće odlučno je u tome da je većina američkih istraživača ipak bila na dobrom tragu.
Konačni rezultati pokazuju da je Klinton osvojila 2,8 miliona više glasova nego Tramp – što je margina od više od 2 posto.
To je oko 1 posto od onoga što je agregator političkih vijesti Real Clear Politics procijenio da će biti prednost Klinton u odnosu na Trampa unutar standardnih tri posto margine greške.
Kertis napominje da je ukupna greška američkih anketa u 2016. godini zapravo niža od prosječne greške anketa za predsjedničke izbore između 1968. i 2012. godine.
Ali predsjednika Sjedinjenih Američkih Država određuje Elektorski koledž, a ne većina glasova. Dakle, ono što je zaista važno je predvidjeti pobjednika u svakoj državi.
