Auto - Moto

Da li ste ovo znali o najpopularnijem dvotočkašu?

Početkom proljeća budi se želja za što dužim boravkom u prirodi. Jedan od najboljih načina za uživanje u proljećnim bojama i mirisima jeste vožnja biciklom. Otkrivanje novih staza, uživanje u blagodetima gravitacije nizbrdo, pobjeđivanje samog sebe uzbrdo, znači živjeti zdravo, u dogovoru sa prirodom. Da li ste se, pri nekoj od vožnji, zapitali kada i gdje je nastao bicikl?

 Dvotočkaš

Simpatične preteče bicikla

Istorija bicikla počinje sa njemačkim baronom Karlom fon Drajsom, koji je, da bi se lakše i brže kretao po dvorskoj bašti, još davne 1817. godine konstruisao preteču današnjeg bicikla. Sastojao se od dva točka iste veličine i upravljača pričvršćenog za “ram” koji je trebalo da se opkorači. Ta naprava, popularno nazvana “Dresina” bila je napravljena od drveta a kako nije imala pedale, pokretala se nožnim guranjem. Taj „drveni konjić” kretao se 15 kilometara na sat, a zbog „nožnog pogona” nije bio mnogo popularan jer nije mogao poslužiti ni za šta drugo sem za „vožnju” po bašti.

Kros-kontri takmičenja i mauntin-bajk

Od 1981. godine, kada počinje masovnija proizvodnja takozvanog mauntin-bajka, počinje i održavanje kros-kontri takmičenja (koja su, doduše, u svijetu bila poznata još sedamdesetih godina). Na Olimpijskim igrama 1996. godine u Atlanti ta disciplina je i prvi put ušla u program igara: muškarci su nastupili na stazi dužine 40-50 km a žene na stazi od 30-40 km.
Konstrukcija tog bicikla razlikuje se od bicikla za piste i drumske trke po jačem i širem ramu, kao i po širim gumama koje su profilisane čak i do 27 brzina sa tzv. superniskom – „bakinom” brzinom za najveće uspone. Prilikom vožnje tim biciklom, zaštitna kaciga je obavezna.

Dvadesetak godina kasnije, škotski kovač Mekmilan olakšao je vožnju tako što je dizajnirao dvotočkaša sa pogonom na pedale. Model iz sedamdesetih godina pretprošlog vijeka skoro je definisao karakteristike sadašnjeg bicikla. Englezi Džejms Starli i Vilijem Hilman dizajnirali su prototip klasičnog bicikla metalne konstrukcije sa lančanim prenosom na zadnji točak. Model je mogao da razvije brzinu između 23 i 24 kilometra na sat.Da bi vožnja bila udobnija, a prije svega stabilnija i sigurnija, Englez Lever je 1876. godine konstruisao prvi tricikl sa svjetlom za noćnu vožnju. Zbog svojih prednosti taj trotočkaš je bio veoma popularan, što je dovelo i do njegove masovne proizvodnje.

Nova, udobnija era

Godinama kasnije, dizajn i konstrukcija bicikla su se mijenjali i usavršavali. Godina 1888. je, ipak, bila prelomna jer je Džon Bojd Danlop, veterinar iz Belfasta, izmislio pneumatske gume koje su obezbjeđivale udobniju i „mekšu” vožnju. Tada su bicikl počele da koriste i žene, koje su govorile da nijedna druga „stvar” nije učinila više za njihovu emancipaciju, mada su ga ipak najviše koristili muškarci koji su se njim prevozili do posla.

 Džon Danlop Junior na biciklu
Tih godina otpočela je i masovna proizvodnja tog prevoznog sredstva u Americi, koja je za milion prodatih primjeraka godišnje donosila zaradu od čak trideset jedan milion dolara. To je dovelo i do organizovanja prvih biciklističkih trka i osnivanja biciklističkih saveza. Tako je prvo svjetsko prvenstvo amatera održano 1893. godine u Čikagu, a svjetsko prvenstvo profesionalaca je organizovano dvije godine kasnije. To je dovelo i do toga da se na Olimpijskim igrama, koje su se održale 1896. godine, biciklizam uvrsti u jednu od takmičarskih disciplina, a nekoliko godina kasnije, prvo mjesto u takmičarskom izazovu zauzela je etapna trka Tur de Frans, koja se u francuskoj održava još od 1903. godine.

Pedesetih godina 20. vijeka konstruisan je i ženski bicikl koji je savijenom prečagom između volana i sjedišta omogućavao udobnu vožnju čak i u dugim suknjama. Pošto su mogli da ga voze i muškarci, cijena je bila poprilično visoka. Šezdesetih godina pojavio se bicikl sa tzv. banana sjedištem i volanom kome je mogla da se podešava visina.

I na našim prostorima biciklizam je prisutan već od kraja 19. vijeka. Prvi biciklistički savez Jugoslavije osnovan je 1919. godine, kada je i održano prvo drumsko prvenstvo biciklista.

Novi dizajn popularnih dvotočkaša

Idealno rekreativno sredstvo

Na Zapadu je biciklizam podignut na nivo kulta. Postoje prenoćišta za bicikliste, obilježene staze koje vode kroz živopisne predjele duge i po više stotina kilometara, turistički aranžmani za bicikliste, štampane brošure…

Kod nas je situacija pomalo drugačija, ali je činjenica da je vožnja biciklom dobra zamjena za trčanje jer manje oštećuje koljena, a jača leđne mišiće i kičmu. Bicikl nazivaju još i „pokretnom teretanom” jer tokom vožnje svi mišići učestvuju u naporu i svi se učvršćuju – mišići nogu i zadnjice, stomačni i grudni mišići, mišići ruku.

Najbolje je, smatra se, voziti bicikl tri puta nedjeljno. Ljekari ga preporučuju kao idealno rekreativno i rehabilitaciono sredstvo. Biciklista ujednačava rad srca i pluća, harmonizuje pokrete i ujednačava metabolizam. Deset minuta vožnje na dan dovoljno je za poboljšanje mišićnog tonusa, cirkulacije i zdravlja zglobova. Za poboljšanje srčane funkcije dovoljno je pola sata, a ko želi da ubrza metabolizam i sagori masnoću, treba da vozi bicikl 50 minuta dnevno.

Send this to a friend