Kajendra Pandi Rajendran je iz južne Indije, iz Tamil Nadua, grada čiji hramovi privlače brojne turiste iz cijelog svijeta. Ima 35 godina, diplomirao je hotelski menadžment, ali nikada nije radio u svojoj zemlji.
Jedan je od 7.000 stranaca koji ove sezone rade u Crnoj Gori.
Nakon diplomiranja potražio je posao u Dubaiju, sa željom da što brže zaradi dovoljno novca za ostvarenje sna – pokretanje sopstvenog biznisa u rodnom gradu.
Deset godina je radio u Dubaiju kao konobar i zarađivao oko 800 eura, što je duplo više od konobarske plate u Indiji.
“Međutim, nisam osjećao ništa za sve to vrijeme, moj život je bio posao-kuća-posao”, priča Pandi za Radio Slobodna Evropa (RSE).
Onda ga je 2022. godine tadašnji poslodavac poslao na sezonsku ispomoć u novi hotel u Herceg Novom.
“U Crnoj Gori sam odmah osjetio ono “nešto”. Dopala mi se priroda, opuštenost, i tu sam se osjetio dobro”, objašnjava Pandi zašto je odlučio da pokuša ostati.
I uspio je. Posljednjih deset mjeseci radi kao konobar u hotelu i zarađuje više nego u Dubaiju.
Uz bonuse i nadoknade, kako kaže, njegova plata prelazi 1.000 eura, najmanje petinu više nego u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, a ima besplatan smještaj i hranu.
“Taj finasijski dio mi je naravno jako važan, ali je jednako bitno da su uslovi rada i odnos ljudi ovdje mnogo bolji”, naglašava Pandi.
To navodi kao najveću razlika u njegovom pređašnjem i sadašnjem poslu.
Priča da se prilagođava novoj kulturi i načinu života.
“U mom dijelu Indije je većinska religija hinduizam. Živio sam u Dubaiju gdje je muslimanska kultura, a ovdje je većinom hrišćanska – pravoslavna. Ali, za mene su ljudi svuda isti”, odgovara Pandi.
Nada se da će njegova supruga i petogodišnja kćerka uskoro dobiti vizu i doći u Crnu Goru. Ipak, planira da se za dvije-tri godine vrati u svoju zemlju.
“Želim da u svom gradu otvorim mali hotel, to je moj cilj”, kaže Pandi,
To bi, kaže, značilo da su se isplatile godine odvojenosti od porodice i doma, kako bi svojoj djeci obezbijedio bolju budućnost.
Argentinci na sezonskom radu u Crnoj Gori
Među sezoncima iz dalekih destinacija je i par iz Argentine.
“Dolazimo iz Rosaria, Mesijevog rodnog grada”, prvo je što uglas kažu Viktoria Lopez i Ezekjel Pedroso za RSE.
Oboje su u tridesetim godinama. Viktorija je studirala političke nauke, a Ezekjel se bavio prodajom osiguranja.
Prošle godine su odlučili da provedu godinu dana putujući Evropom.
U Crnu Goru su prvi put došli lani da volontiraju u jednom podgoričkom hostelu. Ostali su tri mjeseca, potom obišli region, i ponovo se vratili u Podgoricu.
Kako se tada održavao sajam zapošljavanja u turizmu, aplicirali su za posao. Prihvatili su ponudu budvanskog hotela Maestral, u sektoru čišćenja i održavanja hotelskih prostora.
Iako poslodavci kažu da je najteže naći sezonce za takve poslove, argentinskom paru oni baš odgovaraju: uz platu imaju plaćen smještaj i hranu, a dovoljno vremena da obilaze Crnu Goru.
Najviše su ih impresionirali, kažu, Boka kotorska, Durmitor i Skadarsko jezero.
U Podgoricu idu da plešu tango u klubu ljubitelja tog plesa.
Kažu da Crnogorci i Argentinci imaju dosta sličnosti.
“Najprije su slični po tome što su topli i otvoreni, ali i po tome što se i ovdje i kod nas ljudi svakodnevno grle i ljube pri susretu. Dok nisam došao u Crnu Goru, mislio sam da to rade samo Argentinci”, uz osmjeh kaže Ezekjel.
Ali, slični su i problemi, dodaje Viktorija.
“I ovdje i kod nas stalno politički problemi, priča o korupciji, lošoj ekonomiji. I vi ste iskusili velike inflacije zbog ratova devedesetih, a mi smo s njom živjeli decenijama”, navodi ona.
Na pitanje o različitostima, sagovornica RSE opisuje jedno putovanje vozom.
“Ljudi ovdje previše puše. I svuda. Jednom sam se zadesila u vozu, čovjek u kupeu je pušio bez obzira na to što je tu bila žena sa bebom. I niko ga nije opomenuo. To se ne bi moglo desiti u Argentini”, kategorična je Viktorija.
Za sada su naučili tek neke riječi i fraze crnogorskog jezika, kažu da je veoma težak. No, nisu imali teškoće da se prilagode hrani.
“Hrana je izvanredna. Otkrili smo burek, mi to nemamo u Argentini. Jako je ukusan i ajvar, kao i ćevapi”, nabrajaju.
Kada se u oktobru završi njihov sezonski posao, Viktorija i Ezekjel se vraćaju u Argentinu. Ali Crna Gora, kažu, više neće biti tako daleko.
U nedostatku domaćih, sve više stranaca-sezonaca
Potreba za 30.000 sezonaca u Crnoj Gori značajno prevazilazi domaću ponudu.
Zato zapošljavanje sezonaca sa dalekih destinacija nije hir poslodavaca, nego potreba, kaže iz Udruženja hotelijera Crne Gore, Petar Miljanić.
Prednost stranih radnika je što većina već ima radno iskustvo, dodaje Miljanić, a nedostatak – nepoznavanje jezika, domaće gastronomije i kulture.
To ih ograničava da dobiju poslova kao recepcioneri ili glavni kuvari.
Je li realno da se odje plasira prica da je u cg veca plata nego u dubaiju? Ovim politicarima u cg je jedina sreca sto 70% crnogorskih gradjana nikad nidje otputovalo nije pa mogu da im mazu oci. Ko je imao priliku da vidi malo.druge zemlje zna da je ovo obicna rupa i svjetski talog.
A što je najjače jeste jača nego u Dubai. Taksista u Dubai radi po 16h za 600eura. Tako da ni konobari nisu daleko
U Dubai te plaćaju po poziciji ali i naciji. Amerikanac može zaradit 3-4 hiljade eura na nekoj dobroj poziciji a Indijca ako nije inzinjer ili doktor nece dobro platit. A inace Arapi ne vole Indijce nego gledaju da ih dovode kao jeftinu radnu snagu
Ma prelijepo bas.Poslodavcima nije mnogo platit vrtoglavo visoku avio kartu,smjestaj,hranu i platu,a nasim ljudima kad treba dat platu ne mogu se od para odvojit.
Nije mi jasna ova poslovna politika nikako.
ali zato za mene posla nema, jer im se vise isplati da ovoga dovedu za 200e i ios subvencije od drzave i tako da privatnici profitiraju jos vise, tacnije, da operu sto vise para
piiih drzavo, onladina ti se drogira i srbuje