Kolumne

Krezubi protiv svezubih

Piše,

Zoran Kesić

Ukoliko se ovoga trenutka, umjesto što pišem ovaj tekst, preselim na Fejsbuk, velike su šanse da ću vrlo brzo ugledati fotografije krezubih ljudi neugledne spoljašnjosti i diskutabilnih higijenskih navika kako mašu zastavama na mitingu, dižu ruke ka nebu i svom političkom idolu, ili proždiru zasluženi lanč paket.

Fotografije su sa predizbornih mitinga koji se ovih dana organizuju širom Srbije. Ne postavljaju ih na društvene mreže ovi koji su na slikama. Vjerovatno većina njih i nije na društvenim mrežama. I ne zanima ih slikanje, već dnevnica i lanč paket.

Legitimno. Ni sam nemam ništa protiv dnevnica i lanč paketa. Krezube postavljaju na Fejsbuk oni kojima su ti krezubi mitingaši krunski dokaz da je to za šta krezubi navijaju pogrešno. Nazovimo antipode krezubih, recimo, svezubi.

“Pogledajte koliko je samo ružan i jadan ovaj krezubi”, kaže svezubi. “Fuj! Pa zar takav smrdljivac da odlučuje o mojoj sudbini!?”

Svezubi sa gnušanjem posmatra krezube i smatra ličnom uvredom činjenicu da je glas krezubog jednako važan kao i njegov. Ne proporcionalno manji u odnosu na broj zuba, već potpuno egal. Imaš zube, nemaš zube u intimi glasačke kabine potpuno jednako su bitni (ili nebitni) i krezubi, i svezubi.

Ta spoznaja dovodi svezubog do ludila. On, koji je ubijeđen u svoju svezubačku superiornost nad krezubim, on koji je i ljepši, i pametniji, on koji je vidio svijeta, on koji zna ponešto i o umjetnosti, i o filozofiji, i o modi, i o advertajzingu, on koji je svjestan značaja dezodoransa… isto je važan kao i krezubi. Kakva devalvacija vrijednosti zuba! U normalnim okolnostima, a to su oni rijetki periodi kada nismo u predizbornoj kampanji, svezubi ne razmišlja o krezubima. Nemaju ni mnogo dodirnih tačaka. Univerzum svezubih i univerzum krezubih sudaraju se samo uoči izbora.

Onda se svezubi podsjeti koliko mrzi krezube zbog činjenice da su krezubi u velikoj većini i da će vjerovatno opet trijumfovati. Onda se krezubi podsjeti koliko mrzi svezube zbog njihove uobraženosti, nadmenosti i činjenice da ih, samo zbog okolnosti da imaju sve zube, konstantno posmatraju sa visine.

‘Hoćemo zube, hoćemo zube…’ “Pogledajte, dragi moji krezubi, one svezube”, besjedi na Mitingu kandidat. Krezubi: “Uaaaaaaaa…”

“Pogledajte te njihove blistave redove umnjaka, kutnjaka i sekutića. Njihov dah odiše svježinom planinskog potoka, njihov osmijeh je širok, njihov poljubac nema aromu karijesa, vinjaka, duvana i parizera. Kako to, pitate se, dragi krezubi. E, pa tako što su, dok ste vi naporno radili i gubili zube, oni krali i išli kod zubara. I to kod privatnika. A znate li, poštovani krezubi, koliko kopgga samo da uđeš u ordinaciju privatnog stomatologa? Toliko koliko vi poštenim radom nikada ne biste mogli da priuštite.”

Krezubi: “Lopovi, lopovi…” “Oni vam se podsmijevaju, oni govore da ste ružni, ali mi im poručujemo: opet ćemo vas pobijediti. Džaba vam zubi!”

Krezubi: “Tako jeeeee…”

“A kada ih pobijedimo, nastavićemo sa dentalnim reformama i, vidjećete, nije daleko dan kada će svi krezubi među vama moći da priušte sebi nove, lijepe i jake zube.” Krezubi: “Hoćemo zube, hoćemo zube…”

Nakon mitinga, krezubi se autobusima vraćaju svojim domovima, kilometrima udaljenim od grada u kome su glumili spontano okupljene stanovnike. Obradovaće svoje bližnje radosnom viješću da uskoro svi dobijaju nove zube.

Kandidat se vraća kući. Malu nelagodu mu stvara spoznaja da, iako je svezub, zavisi eto od mase krezubih.

“Zašto mi svezubi ne priznaju očiglednu činjenicu da imam sve zube? Zašto me ne prihvate kao svog? Kako da ih natjeram da me zavole?”, razmišlja on.

A onda mu padne na pamet jedna blesava ideja i on joj se od srca nasmija:

“Ako me već svezubi ne prihvataju, povadiću im zube, pa će me kad postanu krezubi svakako zavoljeti.”

Udobno se zavali na zadnjem sjedištu službenog automobila, sklopi oči i poče da mašta kojim redom bi istaknutim svezubima vadio zube.

Send this to a friend