(Ne)odgovornost Ustavnog suda

Piše,

Srđan Vukadinović, sociolog 

Odgovornost za javno izgovorenu riječ u crnogorskom društvu odavno ne postoji! Odgovornosti za neispunjenja predizborna obećanja su postala zaboravljeno vrijeme! Odgovornost za pravno i političko nasilje u istom tom društvu je minimizirana i svodi se, eventualno, na demant svega onoga što se pod tim imputira nekome! I kada je to takvo lakonsko izbjegavanje nečega što građani očekuju, onda i institucije države i društva ulaze u značajnu sferu (ne)odgovornosti za svoja činjenja ili nečinjenja.

Očito je da se balast ranijih (ne)odgovornosti mnogih političkih struktura, i vladajućih i opozicionih, svaljuje ovih dana na leđa Ustavnog suda Crne Gore.

A povod je skoro izjašnjavanje ovog Suda povodom zahtjeva o (ne)ustavnosti i (ne)zakonitosti socijalnog Zakona o nadoknadama majkama sa troje i više djece, odnosno umanjenja istih.

Ništa se drugo nije ni moglo očekivati od jednog Zakona koji je rezultat političke neodgovornosti određenih političkih struktura koje su u trenurku usvajanja pomenutog zakona imale većinu ruku u parlamentu, organizovanih za tu priliku, da ga izglasaju. Te strukture nije moguće precizno definisati da li su vladajuće ili opozicine. Jer su malo u vlasti, malo izvan nje.

Zbog toga se veoma  komotno opredjelju za tako nešto, kao što i komotno glasaju za nešto što je duboko protivno njihovim “programskim” zalaganjima. Ali, je bitno nanijeti političku štetu onome drugome, čak i po cijenu rušenja finansijske konsolidacije Crne Gore, i posledica koje građani zbog toga mogu imati.

Izgleda nekako da je upravo Zakon o socijalnim davanjima majkama u sebi sublimirao mnogo i mnogo neodgovornosti. Nije bila prisutna odovornost ni prema pravnoj normi, ali ni prema stvarnosti u kojoj isti treba da se primjenjuje.

Jer, dobro je poznato da se svaki zakon u egzistirajućem smislu zasniva na trijadi: ideja-norma-stvarnost. Nedostajalo je odgovornosti prilikom usvajanja zakonskih rješenja koja su diskriminatorska po više osnova, ali i prema važenju norme koja je u ovom slučaju retroaktivna.

Kada se nešto tako “poturi” i onima kojih se tiče, ali i onima koji trebaju da ga realizuju u stvarnosti, nastaju mnogobrojni problemi. Ti problemi u konkretnom slučaju znače  više nedelja protesta u glavnom gradu Crne Gore.

Isto tako znače i stvaranje uslova koji se nepodnošljivi građanima Podgorice, po njihov kvalitet života, kada je u pitanju zatvaranje saobraćajnice pored državnog Parlamenta i samim tim komplikovanje života građanima kada treba da ostvare mnoge obaveze životnog i radnog egzistiranja.

Pri tome institucija koja bi veoma brzo i efikasno trebala da stavi tačku na (ne)ustavnost takvog akta i donekle razriješi nastali problem (Ustavni sud) se ponaša (ne)odgovorno  pravdajući tako nešto procedurama, zakonitošću i nedovoljno jasnim razlozima. Može se čak reći i suviše iracionalnim.

Vrhunac takve neodgovornosti je konstatacija da pitanje rješavanja problema majki, koje protestuju, nije prioritetno do prije koju sedmicu. A taj problem se izrodio i može se izroditi u nešto što najmanje žele da vide građani Crne Gore.

Pri tome, nastojanja da se protesti iskoriste u sitno politikantske svrhe i majke izmanipulišu dobija sve više na izglednosti i jednom takvom razrešujućem scenariju. Niko ne traži od Ustavnog suda ili bilo koje druge sudske instance u crnogorskom društvu da se ne poštuju procedure i da se zarad hitnosti naprave propusti.

Ali, očitio je da je Ustavni sud dosta okoštao u konzervativnosti i da ne shvata i razumije duh vremena i promjena koje su nužne u njegovom djelovanju.

Ne mogu se sudije ovog suda zatvoriti u osame svojih radnih prostora i odugovlačiti donošenje bitnih odluka u nedogled. Takvih slučajeva ima i mimo ovog poslednjeg. A ako neko iz političkog establišmenta, kojim slučajem,  insistira onda se zaboravi na procedure i veoma brzo se može donijeti odluka koja je u interesu nekog lidera ili grupe.

Nije se zaboravilo da je odluka o (ne)ustavnosti kandidature Filipa Vujanovića na predsjedničkim izborima 2013.godine donijeta za sedam dana. Dobro se zna da i mnogi slučajevi nijesu završeni  u roku od 18 mjeseci koliko je konačni rok da se riješe.

A što je tu sa zakonitošću i procedurama?

Zatvoriti se u sebe i pravdati procedurama nije nimalo odgovorno. Očito da je efikasnost ovog suda trenutno najbitniji segment pitanja njegove odgovornosti. Za slučajeve ocjene (ne)ustavnosti kandidature Filipa Vujanovića za predsjednika Crne Gore je itekako to trebalo uraditi tako brzo, jer je smirilo, značajnim dijelom, tenzije.

I to je odgovoran Ustavni sud. Nasuprot tome, djelovanje u slučajevima proglašenja neustavnim zakona o igrama na sreću za koji je trebalo više od tri godine ili nezakonitog  povećanja cijena goriva za doprinose za izgradnju puteva od godinu dana je neodgovorno.

Svoju (ne) odgovornost Ustavni sud mora pokazati i prilikom rješavanja trenutno gorućeg problema majki, kojemu se ne nazire zadovoljavajuće rješenje u političkom smislu.

Ali u kontekstu svoje odgovornosti Ustavni sud se mora izjasniti i o ustavnosti Zakona kada je u pitanju i inicijativa DPS-a, po tom pitanju, podnijeta  prije sedam mjeseci, kao i o inicijativi majki ne da im nadoknade ne budu ne ukinute, nego umanjene. Jeste Ustavnom sudu trenutno palo u zadatatak donošenje kompleksne odluke na kojoj se tretira (ne)odgovornost.

Na jednoj strani Ustavni sud treba da «ispegla» većinu neodgovornosti u crnogorskom društvu koje su sublimirane u trenutno kulminirajućem problemu majki, a na drugoj  on sam treba da pokaže koliko je (ne)odgovoran prema normi, prema stvarnosti i prema svojoj misiji koju ima u državi  i društvu.

A od toga u značajnoj mjeri zavisi i stabilnost i kredibilitet cjelokupnog pravnog poretka.