Oni ili mi

Piše Goran Popović, zamjenik glavnog i odgovornog urednika Dnevnih novina

Oni su prije godinu i po uzurpirali glavnu gradsku saobraćajnicu, raširili šatore i izazvali saobraćajni kolaps u Podgorici. Oni su na Bulevaru Svetog Petra Cetinjskog pekli prase na ražnju, pili pivo i pjevali četničke pjesme. Oni su razbijali izloge, kamenovali i Molotovljevim koktelima gađali policajce, nasrtali na njih, automobilima probijali policijske kordone, rušili ograde i pokušavali nasilno da uđu u Skupštinu.

Oni su pod ozbiljnom tužilačkom istragom zbog sumnje da su prošlog oktobra, u saradnji sa „inostranim faktorom“, pripremali teroristički napad na institucije ove države i likvidaciju tadašnjeg premijera Crne Gore Mila Đukanovića.

Oni po skupštinskim salama i holovima psuju, pljuju, vrijeđaju, prijete i tuku poslanike. Oni ispred sebe guraju žene na policajce jer se navodno „bore za socijalnu pravdu“, a samo jedan njihov poslanik (koje li ironije!) ima mjesečnu platu kojom se mogu isplatiti naknade za deset majki. Njih petorica- 50 žena.

Oni su, i programski i na djelu, protivnici crnogorske nezavisnosti. Oni nijesu glasali za Ustav ove zemlje, iako se, po potrebi, pozivaju na njega. Oni su protiv evroatlantskih integracija Crne Gore. Oni za svoj antidržavni program traže saveznike u Rusiji i Čečeniji, Crnu Goru ogovaraju, blate i ponižavaju i na mnogim drugim bjelosvjetskim adresama.

Oni kažu da je pravosnažno osuđeni nasilnik “njihov saborac koji, zbog svoje borbe za slobodu i demokratiju izdržava kaznu zatvo ra nepravedno namet nutu”. Oni se pri tome kako reče Rajko Todoro vić Todor, “šepure i s po nosom govore o svojim nedjelima”.

Vrhunac njihove drskosti predstavlja najnoviji pokušaj da pod „vrhovnu komandu“ stave i crnogorsko pravosuđe, jer su juče od Ivice Stankovića i sudije Miroslava Bašovića tražili da iz pritvora hitno puste Mihaila Čađenovića, vozača Andrije Mandića. Usput su opet izvrijeđali Milivoja Katnića, nazivajući ga “rastrojenim, politički ostrašćenim tužiocem, koji se našao pred logičkim i pravnim kolapsom iskonstruisanog slučaja”.

O njima i njihovim lošim namjerama prema Crnoj Gori već još ranije su nas obavijestili državni organi Srbije, a danas o tome otvoreno i jasno govore i obavještajne službe |z Britanije, Amerike. Šta je još potrebno da država, policija, tužioci i sudije odlučnije djeluju.

Njihov predizborni slogan bio je “Mi ili on”. Građani su na izborima odgovorili na to pitanje. Građani koji plaćaju porez, rade, školuju djecu, plaćaju svoje kazne za pogrešno parkiranje, vole, poštuju svoju državu sa svim njenim manama i vrlinama.

Upravo ti građani očekuju da budu zaštićeni od pohare i zla koje oni čine. Sad je vrijeme da se u ime tih građana, nadležnima koji još uz veliku toleranciju gledaju na sva njihova nepočinstva, uputi obrnuto pitanje “Oni ili mi?”