U izdanju Udruženja književnika Crne Gore, iz štampe je izašla knjiga mr Marijane Zečević – “Toškovićeva Sagrada familija”. Ovaj studiozni projekat je podržalo Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta, za projekte i programe od značaja od javnog interesa u oblasti kulturno-umjetničkog stvaralaštva, navodi se u saopštenju dostavljenom medijima.
“Knjiga ‘Toškovićeva Sagrada familija’, samim nazivom, sadrži jedno svojstvo simbolističkog značenja. Knjiga nosi i tajni kod Toškovićeve poetike, sakriven u njegovom monogramu, a koji autorka rasvetljava. Čak i za ljubitelje isključivo bibliografije, same korice, kao ukras, imaju duboko značenje. Počevši od prve strane, crteža nalik Vavilonskoj kuli, kako je autorka u knjizi protumačila, simbolu nerazumijevanja među ljudima, prije raslojavanuja jezika, pa do samog monograma autorke, kao simbola ljepote, mira u svijetu i sporazumijevanja. Što je i sama vizuelna poruka ove knjige, kao misija”, piše u saopštenju.
Autorka Marijana Zečević otkriva nam (ne)poznatog Toškovića.
“Daje nam mapu neizdrživog, a našeg bola. Suočava nas sa saopstvenim grimasama, poziva na pauzu i dugo razmišljanje. Djelo ‘Toškovićeva Sagrada familija’ usrdan je poziv na raspravu o fenomenu Tošković i ujedno nezaobilazan izvor za svako dalje tumačenje njegovog nedokučivog opusa. Vjerujem da će ovako kvalitetna studija postati svojevrsni obrazac i norma za pisanje o umjetnicima”, nastavak je saopštenja.
Autorka nas vodi na proputovanje zasebnim, samodovoljnim i samoporađajućim univerzumom koji je uspio okrznuti naš realni svijet i tim dodirom izmijeniti cijelu orbitu. Moć tog dodira saznajemo iz studije Marijane Zečević, piše u saopštenju.
“Dvije ključne riječi koje bi mogle odrediti Toškovića, kao viši principi života su: Igra i Istina. Tragajući za Toškovićevom Istinom – da li sam došla do Istine. Da! Teozofija je Toškovićeva Istina”, bilježi, između ostalog, autorka knjige, pojašnjavajući da se Tošković nikada nije deklarisao za teozofiju kao učenje, već za Istinu, te da je tragajući za njom došao do te doktrine putem vještina i znanja, umjetničke ekstaze i promišljanja.
“To nije odricanje od Boga, već posredstvom umjetnosti, kao medijuma, spoznaja božanskog”, primjećuje Zečević.
