Posljednji veliki intelektualac one Jugoslavije

Komemorativni razgovor „Beogradski rekvijem za Predraga Matvejevića” o životu i djelu ovog, nedavno preminulog velikana jugoslovenske i evropske književne i intelektualne scene, održan je preksinoć u beogradskoj ustanovi kulture „Parobrod”.

O životu i djelu najprevođenijeg hrvatskog i jugoslovenskog autora u svijetu, mirotvorca, dosljednog borca za ljudska prava, zaljubljenika u Mediteran i pomorstvo, profesora francuskog, srpskog i hrvatskog jezika i književnosti, rođenog 1932. god. u Mostaru, uz moderaciju Katarine Lazić, urednice u „Parobrodu”, govorili su njegovi prijatelji i savremenici, istoričarka Branka Prpa, književnik i dramaturg Filip David, prozni pisac i esejista Saša Ilić, književnik i naučni saradnik univerziteta u Edinburgu Igor Štiks i filozof Lino Veljak.

“Parafrazirajući naslov Matvejevićeve knjige „Jugoslavenstvo danas“, možemo povezati njegov lik i djelo sa pitanjem: a gdje smo mi danas”, rekla je u uvodnom dijelu istoričarka Jugoslavije i jugoslovenstva dr Branka Prpa, ističući visoke Matvejevićeve standarde o pitanju jugoslovenstva među kojima posebno mjesto pripada kritičkom odnosu prema prošlosti (ali i prema sadašnjosti), vlastite nacije, razlikovanje tradicije i tradicionalizma, odbacivanje nacionalizma kao primitivnog oblika nacionalnog osjećanja, te dostojanstvo i toleranciju u odnosu prema drugima.

“Predrag Matvejević već danas pripada istoriji. Ali kakvoj? Istoriji zajedništva, zato djeluje i na našu sadašnjost i otvara perspektive budućnosti”, poručila je Prpa.

Beskompromisno

Profesor filozofije na Sveučilištu u Zagrebu Lino Veljak govorio je o Matvejeviću kao intelektualcu u pravom smislu te riječi, koji je „s jedne strane stvarao duhovna, naučna i kulturna dobra, a s druge strane nikad se nije zatvarao u bjelokosne kule, već je djelovao aktivno, angažovano i beskompromisno, učestvujući u afirmaciji svega što predstavlja perspektivu budućnosti, a protiv svega onog što vuče u propast, u poraz i dekadenciju“.

“To je Matvejević bio od svojih ranih dana pa do posljednjih godina, do posljednjeg dana svoga života kroz dvije vrlo slojevite dimenzije stvaralaštva. Prva je njegov teorijski, naučni, književni, publicistički rad, a druga njegov društveni i politički angažman. Zato Matvejević spada u najznačajnije ličnosti u ovom našem regionu druge polovine 20. vijeka i početka novog milenijuma. Malo je bilo u našim vremenima ljudi tog intelektualnog i ljudskog ranga, čije poruke i djelo treba učiti i prenositi”, naglasio je Veljak.

Traganje za lukom

Nakon što je preko video bima emitovana izjava Bore Ćosića iz Berlina, koji je sa Matvejevićem bio prijatelj preko četrdeset godina i nazvao ga „drhtavi intelektualac Evrope“, o sjećanju na tvorca kultnog „Mediteranskog brevijara“ govorio je Filip David. On se osvrnuo na prijateljstvo Matvejevića s Danilom Kišom i ulozi intelektualca u burnim društvenim okolnostima.

Igor Štiks, pisac i profesor univerziteta u Edinburgu, govorio je iz udaljenije perspektive mlađe generacije i o prvom susretu s njegovim knjigama i upoznavanju s Matvejevićem u Parizu.

“Takva vrsta intelektualne i ljudske otvorenosti kakav je bio Matvejević više se rijetko može sresti. Za mene su upoznavanje i susret s njim bili i ostvarenje nekog mog sna, jer on je bio intelektualni i književni idol. Zato Predrag Matvejević ostaje za moju generaciju neko koga je nemoguće zamijeniti. On nije bio samo balkanski intelektualac koji se poziva tamo gdje treba komentirati o Balkanu, već je bio participant debata u Francuskoj, Italiji, a konačno i debata o samom karakteru Evrope”, istakao je u svojim sjećanjima Štiks.

O simboličkim i stvarnim Matvejevićevim putovanjima i „traganju za pravom lukom“ u kojoj se ostvaruje osnovna ljudska težnja za slobodom, nadahnuto je govorio pisac i esejista Saša Ilić.

Filip David: Zahvalni smo za sve što je stvorio

“Prije tačno tri i po godine, govoreći u Rovinju na grobu Mirka Kovača, rekao sam da je Mirko Kovač posljednji veliki pisac velike potonule Jugoslavije. Danas za Predraga Matvejevića mogu da kažem da je posljednji veliki intelektualac one velike, potonule Jugoslavije. S Matvejevićem me upoznao Danilo Kiš, koji je bio veliki njegov prijatelj. Kada govorim o Matvejeviću pada mi na pamet čuvena knjiga Žilijena Bende iz 1927. godine o „izdaji intelektualaca” koji je rekao da je novo doba donijelo jednu novu vrstu intelektualnog raspirivanja političkih mržnji, ali da uvijek postoji jedna pukotina kroz koju je mogao da se probije glas ljudskosti. Matvejević je upravo bio to, taj glas ljudskosti. On je bio jedan od najvatrenijih branilaca Danila Kiša u onoj aferi kada su Kiša, nepravedno i neopravdano optužili za pagijat, on je upoznao Danila Kiša i sa Krležom. Matvejević nam je ostavio izuzetno značajne knjige, prije svega „Razgovore s Krležom“, „Mediteranski brevijar“ „Kruh” i danas možemo da mu budemo zahvalni za sve što je stvorio, uradio i ostavio nam u nasljeđe”, rekao je David.