Kad obična zvijezda, nebitno koje je veličine, u svojim svemirskim putešestvijima nabasa na crnu rupu, ishod može biti samo jedan. Kao da se sudare mačka i miš. I to obično traje oko jedne godine. Astronom Dašeng Lin sa Univerziteta u Nju Hempširu, međutim, već 12 godina prati kako jedna crna rupa pokušava da proguta zvijezdu otprilike dva puta masivniju od našeg Sunca i nikako joj ne uspijeva. Praktično je “žvaće” više od jedne decenije.
Jedinstveni slučaj, kako to oni nazivaju, “događaja plimnog poremećaja” Lin i njegovi saradnici obradili su u članku u časopisu “Nature Astronomy”. Još 2005. Lin je uočio da crna rupa, koja je od Zemlje udaljena čak 1,8 milijardi godina, počinje da usisava materijal s obližnje zvijezde. Crna rupa, inače, nosi jezivo nemaštovito ime, XJ1500+0154, i pretpostavlja se, zapravo se uzima kao više-manje čvrsta činjenica, da je riječ o supermasivnoj crnoj rupi, jer se nalazi u središtu svoje galaksije.
Obližnja zvijezda, putujući oko središta galaksije, u jednom trenutku više nije mogla da se odupire gravitacionoj sili crne rupe i ova je počela da usisava prvo gas s površine, a potom i sav ostali materijal zvijezde, polako je razarajući. Materijal koji crne rupe usisavaju, kreće se tako da se spiralnom putanjom obrušava prema središtu gravitacione sile nekoliko milijardi puta veće od Zemljine.
Materijal sve više ubrzava i pritom se zagrijava za dodatne milione stepena Celzijusovih, zbog čega naprosto pršti rendgenskim zračenjem. Upravo to zračenje je srećna okolnost za astronome na Zemlji, jer zahvaljujući tome mogu da uoče šta se dogodilo u nekom dijelu svemira u prošlosti, u konkretnom slučaju prije 1,8 milijardi godina. I dok crna rupa “vari” svoj zvjezdani obrok, dio materijala uspijeva da se spase jer biva odbačen na drugu stranu.
“Ranije smo svjedočili nekim spektakularnim zvezdanim umiranjima. Od devedesetih smo detektovali desetine poremećaja, ali nijedan nije trajao ni približno ovako dugo”, napisao je Lin u svom obraćanju javnosti.
On smatra da će ovo proždiranje zvijezde potrajati još nekoliko godina. Događaj je naučnicima neopisivo zanimljiv i zato što praktično u realnom vremenu, ako se zanemari koliko je svjetlosti trebalo da doputuje do Zemlje, sad mogu da prate kako jedna crna rupa rapidno raste.
Pritom koriste čak tri orbitalna radio-teleskopa, od kojih je najčuveniji Nasin “Chandra X-ray Observatory”, nazvan po legendarnom indijskom astrofizičaru Subramanijanu Čandrasekaru, koji je 1983. nagrađen Nobelom za svoj rad na objašnjavanju evolucije zvijezda, pa tako i za briljantna otkrića o crnim rupama.