Muzički svijet srpske pop-džez pjevačice Lene Kovačević obojen je različitim žanrovima. Mada je velika rijetkost na našim prostorima čuti neobičan zvuk, Lena plijeni pažnju upravo zbog različitosti ali i ljepote.
Lijepa ćerka dramskog pisca i akademika Dušana Kovačevića za Večernje Novosti otkriva da bi voljela da gradi karijeru kao muzičar, a ne kao pjevač, a priznala je i da je veliki boem.
“Volim sve kafanske pjesme, posebno pjesme Silvane Armenulić i neke hitove Hanke Paldum. Veliki sam boem i kafanski tip, mada to niko ne bi rekao. Znam sve te pjesme napamet i lako skočim da ih pjevam. Obožavam dobru muziku, bez obzira na to da li je pop, džez, tradicionalna ili duhovna”, kaže Lena.
Ona je nedavno objavila spot za novi singl “Zauvek”, koji je komponovala na tekst Aleksandre Milutinović. Mada su mnogi očekivali da u pjesmi čuju i malo džeza, riječ je o čistom i modernom popu.
“Muzičari sa kojima nastupam rade pet projekata istovremeno, na čemu im zavidim, jer imaju priliku da sviraju različite žanrove. Ja sam, ipak, instrumentalista, počela sam kao dijete da se bavim muzikom i zanimaju me različiti stilovi. Nijesam željela da stvaram muziku koja već postoji u Srbiji. To ne bi bio moj stil. Tragala sam za ekipom koja će donijeti nešto novo u domenu svjetskog mejnstrim zvuka. Eto, skočila sam u vodu, ali se i dalje radujem projektima sa “Big bendom” i sličnim stvarima. Ne bih voljela da sebe stavljam u neki kalup. Nijesam prešla u drugi žanr i sljedeći album bi mogao da bude samo uz gitaru”, otkriva ona.
Upitana da li je teško biti drugačiji u Srbiji, odgovara potvrdno.
“Jeste, bez obzira na to koliko ljudi vole da idealizuju stvari i vide samo ono što je pozitivno. Kada sam se pojavila na sceni, nije postojao niko sličan meni. To je dobro jer možete da budete zanimljivi, ali s druge strane je teško jer ne postoje radio-stanice koje emituju takvu muziku. Nigdje ne možemo da čujemo Gabi Novak ili Biseru Veletanlić, jer to nije mejnstrim. Uvijek me je inspirisalo da idem protiv vetrenjača i ovo što sam sada snimila je rizik. Dopada mi se sve što nosi rizik, pod uslovom da je kvalitetno i da u to vjerujem s razlogom. Uvijek sam imala specifičan ukus. Kada sam snimala prvi album “Dobar dan za pjevanje”, imala sam osjećaj kao da se nalazim u opasnoj zoni, da za to što radim nema publike, sale i izdavača. Tri godine poslije objavljivanja tog albuma održala sam koncert u punom Domu sindikata. Dakle, postoji i sala i publika”, kaže Lena.
Otkriva i šta je najviše inspiriše u muzici.
“Uglavnom komponujem noću, kada uspavam djecu i kada je mirno. Prija mi tišina, ali inspirišu me i druge stvari”, navodi ona.
Kaže da su njena publika su ljudi sa istančanim senzibilitetom koji vole specifičan zvuk.
“Kao kad volite određenu vrstu vina ili neku posebnu čokoladu. Nastupali smo svuda u regionu, ali u Srbiji nema grada u kome nijesmo svirali. Bili smo u mjestima u kojima ljudi nemaju priliku da čuju takvu vrstu muzike. Odrastala sam uz pop i džez i zato me je uvijek zanimao taj kolaž u muzici”, zaključuje Kovačević.
