Recenzija: “Lion”- gluma će vas očarati, kadrovi raznježiti

Piše: Marija Roganović

SARU: Počinjem da se prisjećam života koji sam zaboravio. Imao sam drugu porodicu, majku, brata još mogu da vidim njihova lica. Moram da pronađem način da se vratim kući.

Ništa se ne može uporediti sa osjećajem nepripadanja, usamljenosti i saznanja da si razdvojen od onih koje najviše voliš. Potresna ispovijest dječaka Sarua, koja će vam više puta u toku gledanja izmamiti suze na oči, rađena je po nevjerovatnoj priči i kasnije knjizi ‘A Long Way Home” Sarua Brirlija, koji je spletom čudnih okolnosti bio razdvojen od porodice punih 25 godina.

“Lion” je zadivljujuća priča o dječaku koji nikada nije izgubio nadu, ali i o tome kako ljubav daje snagu za velika djela.

Priča počinje u Indiji, sredinom osamdesetih godina prošlog vijeka iprati dva brata Sarua (nevjerovatni Sani Pavar) i Gudua (Abišek Barate) koji se iz petnih žila trude da pomognu majci i sestri da opstanu u teškoj ruralnoj sredini. Dane provode u svakodevnim mutnim poslićima da bi se prehranili. Kada Gudu dobije “noćni posao”, Saru poslije duže navaljivanja ode s njim. Međutim, kako Saru ima pet godina, on zaspi na klupi na željezničkoj stanici, čekajući Gudua da se vrati, a kada se probudi počinje da luta u potrazi za nestalim bratom, ulazi u voz gdje legne da se odmori. Tu počinje njegovo putovanje od nekoliko hiljada kilometara u suprotnom smjeru od kojeg su došli. Kada napokon izađe iz voza otkrije da je u Kalkuti gdje svi pričaju Bengali, dok Saru nažalost govori samo Hindi.

Tu imamo surove prikaze života djece beskućnika u Indiji i kadrove koji neodoljivo podsjećaju na Oskarom nagrađenog “Slumdog Millionaire”, ali nikako namjerno, jer je nažalost takvo stanje stvari u ovoj mnogoljudnoj zemlji.

Nakon preživljavanja horora sirotišta Saru ima veliku sreću da ga usvoji par iz Australije (uvijek na visini zadatka Nikol Kidman i Dejvid Venam), koji su puni ljubavi i zaista roditelji kakvi se samo poželjeti mogu.

Interesantno, lik Sarua od samog početka ne odustaje. Istina, radi sve ono što bi normalno djeca radila, plače, moli vrišti, ali ni na tren ne odustaje od nauma da se vrati porodici. Njegova smirenost i suptilna sigurnost čine da zavolimo lik i da mu povjerujemo. Zbog svega toga gluma mladog Pavara zaslužuje pažnju, baš poput one koju je prošle godine imao mali Džej kob Trembli u nezaboravnom ostvarenju “Room”.

E sad, ono što imamo da “zamjerimo” je da je druga polovina filma potpuno drugi film. Naime, manjka mu ona ravnoteža i tempo iz prvog dijela, koji se dešava u Indiji. Iako to ne oduzima filmu bodove kao cjelini, ipak ima “rupa” u pojedinim aspektima.

Kako pratimo odraslog Sarua (Dev Patel) uviđamo da je imao dobar život sa novim roditeljima, dok konstantno balansira između roditelja, usvojenog brata Mantoša i djevojke Lusi (Runi Mara).

“Skakanje” sa lika na lik malo smetaju cjelokupnoj naraciji, ali kada Saru uvidi moguća rješenja, naracija se vraća na pravi kolosjek. Uz pomoć mnogo mučnih mjeseci i gugl mapa on otkriva svoje selo i sprema se na povratak kući koji je zaista srceparajući. A kada konačno saznate rasplet događaja u Indiji, ali i to zašto se film uopšte zove “Lion” slomiće se nešto u vama.

Gluma će vas očarati, kadrovi raznježiti, a suština priče da je srce gdje je dom samo natjerati da pogledate ovo ostvarenje.

Gart Dejvis je australijski režiser, najpoznatiji po režiji serije “Top of the Lake” (2013), za koju je dobio nominacije za Emi i Bafta nagradu. Osvojio je Zlatnog lava u Kanu 2008. godine, a to mu je donekle i utrlo put da napravi ovo ostvarenje koje je za kratko vrijeme postalo omiljeno među svjetskim kritičarima nakon premijere na internacionalnom filmskom festivalu u Torontu i zaradilo ukupno šest nominacija za prestižnu nagradu filmske Akademije. Iako nije nominovan za najboljeg režisera, po našem mišljenju nagradu je zaslužio, ali imajući u vidu njegove naredne projekte, kao što su “Shantaram” i “Mary Magdalene”, nema sumnje da mu je u skorijoj budućnosti kip na dohvat ruke.