Muzika film i TV

Spokmanija: Žene su bile lude za njegovim ušima

Prošle su već dvije godine od njegove smrti, a on je još uvijek zvijezda na nebu ZF-a.

Jedan od najpopularnijih likova iz serija “Star Trek” bio je i ostao Mr. Spok. Zapravo, bez puno premišljanja se može reći da se od prvog pojavljivanja u njegovoj ulozi, Leonard Nimoj našao u središtu prave “spokmanije”, pa je na mjestu zaključiti da je zaista riječ o najpopularnijem liku ZF ultrakultne sage koja traje već 51 godinu.

Uostalom, pitajte samo geekove iz “Teorije Velikog praska”. Serija se prvi put pojavila 1966. i već sljedeće godine The Boston Globe je prvi put spomenuo “spokmaniju”. Leonard Nimoj preko noći je počeo da uživa doslovno fanatičnu popularnost. Samo, koliko god mu neko od kolega glumaca na prvu pozavidio na tome, malo ko bi to izdržao toliko dugo kao on. Njegovi portreti postali su dragocjeni suveniri. A oni ekstremno rijetki na kojima se slučajno nasmijao, bili su rariteti u vrijednosti pravih blaga. Znamo naime, da je za Vulkanca izrazito nelogično bilo kakvo drugo raspoloženje osim smirene ozbiljnosti. Mr. Spok doduše nije bio običan Vulkanac. Otac mu je bio Vulkanac Sarek, a majka učiteljica sa Zemlje Amanda Grejson. Bio je neopisivo egzotičan lik, Nimoj je ulogu igrao tako dobro da niko nije razmišljao o tako jasnoj činjenici da se on s njom nije rodio.

Nakon epizode prikazane u septembru 1967. broj nedjeljnih pisama Nimoju od obožavatelja skočio je s nekoliko stotina na 10.000. Takve scene doživljavali su još samo Beatlesi i malo ko drugi. Jednom prilikom Nimoj se pojavio na paradi u Oregonu i, čim su ga spazili, hiljade obožavatelja sjurilo se prema njemu u stampedu.

“Tako su se brzo obrušili prema meni da sam bio užasnut jer sam bio siguran da će neko pasti i biti nasmrt pregažen. Takvom silinom su stali da pritiskaju podijum na kojem sam se nalazio, da sam osjetio kako se tlo pomiče pod mojim nogama!”, prisjetio se poslije. Goli život vulkanske legende morali su spašavati obični zemaljski, tačnije američki policajci.

“Budite sigurni da se više nikad nisam pojavio u javnosti našminkan i u kostimu Vulkanca.”

Naravno da su svi zdravog razuma bili svjesni da je riječ o glumcu, o čovjeku, ne zaista o Vulkancu. Ipak, kod njegovih obožavatelja ta je granica bila vrlo ozbiljno zamagljena. Od samih početaka spokmanije ljudi su se prema njemu ponašali kao da je on zaista briljantni vulkanski naučnik. Postavljali su mu, kao ekspertu, pitanja o Vijetnamskom ratu, o LSD-u…

Kako je lik Mr. Spoka rasni mješanac, jedna djevojka koja je bila dijete crnačko-bjelačkog bračnog para molila ga je za savjet kako da se nosi s vlastitom rasnom miješanosti. Ipak je to bio SAD 60-ih. A Nimoj je odgovarao kao Spok. Objasnio joj je da su i Spoka zbog njegove različitosti mladi Vulkanci tretirali na način kod kojeg se mogu primijetiti mnoge podudarnosti. Odgovarao je na svu silu pitanja, koliko god je stizao. I kroz tako intenzivnu komunikaciju s publikom, shvatio je zašto je lik srušio sve granice popularnosti:

“Spok razumije traumu ljudskog postojanja, jer on nije kod kuće niti okružen Zemljanima niti Vulkancima. On može funkcionisati samo u brižno složenom društvu Enterprisea. Tamo ona zna gdje je, on se vrlo specifično posvećuje svojim dužnostima i to mu daje taj cool utisak.”

Ali nije bilo samo to. U jednom trenutku Nimoj je sa zaprepaštenjem shvatio da je Mr. Spok i seks simbol.

“Nikad prije nisam privlačio toliko pažnje žena. Zamislite samo, sve su one htjele da dotaknu moje uši”.

Jednom prilikom mlada žena otvoreno ga je pitala: “Jesi li svjestan da si postao izvor erotskih snova hiljada i hiljada žena širom svijeta?”

A on joj je navodno odgovorio: “Neka ti se ostvare svi tvoji snovi.”

Uglavnom, Nimoj u svom karakteru zaista jeste imao nešto od analitičkog uma lika koji je igrao, pa je tako prostudirao i šta to tačno kod Spoka privlači žene.

“Odjednom se pojavio stranac; visok, mračan, brižan, vanzemaljski i egzotičan. I s nekom pomalo đavolskom notom. On ima briljantan um, mudrost praroditelja i tako je cool. S jednom podignutom obrvom, on ostavlja utisak da je iznad svih igara i glumatanja u ljudskim odnosima, nešto što potiče iz viktorijanskog doba, kao i to da on i samo on razumije najdublje potrebe i čežnje Zemaljske žene”, objasnio je.

Doduše, sve to odnosilo se i na muškarce. Njegov utisak nije zaobišao ni mlade obećavajuće naučnike, pa je tako postao i neformalno maskota NASA-e. Već 1967. pozvali su ga na večeru u Nacionalni svemirski klub gdje su ga srdačno dočekale takve face onog doba poput astronauta Džona Glena. Istina jeste da je spokmanija bila najprisutnija krajem 60-ih. No, blijedila je tako polako da se to jedva i primjećivalo.

“Bilo je to nevjerovatno. I još uvijek je, iako je puno umjerenije nego prije. Jedno vrijeme bilo je histerično, tako divlje da sam morao da pazim kuda se krećem.”

Koliko je njegova zvijezda ostajala da sija i u 21. vijeku pokazuje to što ga je Bravo 2004. smjestio na svoju Top 100 TV uloga. Nimoj u ulozi Spoka pojavio se i 2009. u filmu “Star Trek”, uporedo s mlađom verzijom Spoka kojeg je glumio Zakari Kinto. Isto tako i filmu iz 2013. i dokumentarcu iz 2016. U međuvremenu Leonard Nimoj je preminuo, 27. februara 2015., ali ga sljedbenici Zvjezdanih staza dan danas posmatraju praktično kao božanstvo. To je bio i jedan od motiva u “Teoriji Velikog praska”, kada je Peni Šeldonu donijela ubrus koji joj je Leonard Nimoj potpisao u restoranu u kojem ona radi kao konobarica. Već i to što je pisalo “za Šeldona, živi dugo i prosperitetno”, Šeldonu je bilo za srušiti ga s nogu. A onda ga je skoro udario srčani kad mu se Peni ispričala što je ubrus malo uprljan, jer je Nimoj njime obrisao usta. Šeldon je doživio emocionalni slom, jer je u rukama imao “DNA Leonarda Nimoja” i sada “može da uzgaja svoj vlastiti klon njega”.

Send this to a friend