Dokumentarci o prirodi su zadivljujući vrhunci snimljenog materijala – kompilacije „najvećih hitova” ljepote naše planete. A tu ljepotu je lako uzeti zdravo za gotovo u dokumentranim serijalima kao što je Planeta Zemlja II, koji će 18. februara imati premijeru na BBC Amerika. Snimljen u rezoluciji od 4,000 piksela i uz pomoć lake tehnologije stabilizacije (MoVi i DJI Ronin), Planeta Zemlja II pruža luksuzan pogled na neke od najneistraženijih i najdiviljijih oblasti na planeti. Ali iz rada kamere i montaže – koji tako neosetno prelaze sa jednog spektakularnog prizora na drugi – ne vidi se koliko je mnogo truda bilo potrebno da se ovaj serijal snimi.
Uzmimo za primjer scenu sa komodskim zmajevima, koju je snimatelj Mark Mekjuen snimio za premijernu epizodu, „Ostrva”. Ovaj segment jednočasovne epizode traje pet minuta, i prikazuje dva mužjaka zmaja koji se žestoko bore oko ženke.
„To je bila jedna od onih scena za koju je vjerovatno trebalo tri i po nedjelje potpune posvećenosti”, kaže Mekjuen u intervjuu za Motherboard. „Moraš da uhvatiš onu savršenu oluju kada se više stvari podudari i odigra u istom trenutku.”
Mekjuen i njegova ekipa su posetili ostrvo Komodo tokom sezone parenja zmajeva, u nadi da će zabilježiti borbu na filmu. Naučnici sa ostrva su predvodili ovu potragu; po ostrvu gamiže nešto manje od dvije hiljade zmajeva, ali naučnici, od kojih neki godinama rade na ostrvu, znaju poimence svako od tih stvorenja.
„Bez tih nevjerovatnih naučnika bi čitava ta stvar bila nemoguća”, kaže Mekjuen. „Za nenaviknuto oko je nevjerovatno teško uopšte uočiti kog pola je zmaj.”
Ženke su sitnije. Veličina mužjaka varira: u prosjeku, mužjak zmaja je dug od 2,5 do 2,75 metara i težak oko 90 kilograma, mada je najveći primijećeni zmaj bio dug preko 3 metra i 50 santimetara, a težak 140 kilograma. Zbog tih varijacija nije bilo garancija da će doći do obračuna, čak i kada bi se dva mužjaka srela dok Mekjuenova kamera snima. Manji zmaj zna svoja ograničenja; ne bi započeo kavgu sa većim mužjakom, zato što zna da ne može da ga pobijedi.
I tako je potraga trajala danima, od jutra do mraka. Čamac bi u pet ujutru odbacio Mekjuena i njegovu ekipu na obalu Komodoa, a u pola osam uveče bi se vraćao po njih. To znači da su provodili po 14 sati u sredini u kojoj temeperatura dostiže i čitavih 40 stepeni.
Na ostrvu se nalazilo par prostorija u kojima su Mekjuen i njegova ekipa mogli da prenoće, u slučaju potrebe. U jednoj od njih je Mekjuena jednom gadno iznenadio jedan komodski zmaj, koji se ušunjao u kupatilo i izvalio na hladne pločice, dok je ekipa bila na terenu i snimala. BBC je kasnije postavio taj snimak na internet, i snimak je postao viralan.
„Tokom dnevne vreline, ta prostorija nam je bila utočište”, smije se Mekjuen. „A kada sam otvorio vrata kupatila i ugledao zmaja od dva metra? Napunio sam gaće od straha.”
Za snimanje zmajeva je potrebna opreznost. Iako komodske zmajeve ljudi u principu ne zanimaju, u prošlosti su zabilježeni neki napadi kao npr. 2007. godine. Naime, tada je jedan komodski zmaj je napao osmogodišnjeg dječaka koji je otišao iza žbunja da se olakša. Dječak je umro usljed obilnog krvarenja – to je bio prvi napad na čovjeka poslije 33 godine. Jedan tridesetjednogodišnjak je pao sa drveta dok je brao jabuke 2009. godine i napala su ga dva zmaja, sa fatalnim ishodom. I stoga su, iz mjera predostrožnosti, šest rendžera pratila Mekjuena u svakom trenutku, naoružani kopljima za tjeranje zmajeva.
„Bilo je momenata kada bi se zmajevi zainteresovali za mene”, prisjeća se Mekjuen. „A bilo je i momenata kada su zmajevi ležali kao klade, i nisu konstatovali moje prisustvo i moje kretanje.”
„Komodski zmajevi love iz zasjede, i lako je uljuljkati se u lažan osećaj sigurnosti”, nastavlja Mekjuen. „A onda odjednom jedan od njih krene munjevitom brzinom. Imaju ogromne kandže, koža im je kao oklop – mislim, u velikoj mjeri su ultimativni predatori. To su apsolutno nevjerovatna stvorenja.”
