Spinalonga je bila jedna od posljednjih evropskih kolonija gubavaca aktivna od 1903. do 1957. godine. Na ovo grčko ostrvo u Sredozemnom moru vlasti su slale ljude oboljele od Hansonove bolesti, kako bi ih izolovali od društva i tako spriječili epidemiju.
Iako je plan bio da oboljeli na Spinalongi dočekaju posljednje dane, nisu živjeli u bijedi, nego su dobijali potrebnu hranu i ljekove. Neki su čak i osnovali porodice i dobijali djecu, koja nisu bolovala od te opake bolesti.
Stanovnici su brinuli jedni o drugima, a čak su otvorili kafanu, berbernicu i Crkvu svetog Pantelejmona, koju je vodio zdrav sveštenik.
Ostrvo je nekada pripadalo Mletačkoj republici koja ga je zbog strateškog položaja koristila kao utvrđenje za zaštitu od Turaka. Na ostrvu se i danas mogu vidjeti ostaci impresivne kule i zidina koji predstavljaju turističku atrakciju.
Na Spinalongi više niko ne živi, ali ona nije zaboravljena. Povezana je redovnim brodskim linijama s Kritom i okolnim ostrvima, a zbog izuzetne ljepote posjećuje ga veliki broj turista.
